DF u perspektivi: Kako bez novca, kadrova, obraza i vizije?

Načiniti vlastiti obraz predmetom sveopšteg podsmijeha podvig je kakav može uraditi samo neko sposoban za specijalne političke akcije. U takvog junaka davno se prometnuo Željko Komšić. O velikim podvizima se obično govori dugo među narodom, čak i kada mediji učine sve da mnogi detalji i vijesti ostanu sakriveni. Danas se o Komšiću ne može govoriti odvojeno od etikete izdajnika, Bakirovog pobočnika, privjeska na Izetbegovićevom novčaniku, a da sve te etikete sam sebi nije priskrbio dvodecenijski omiljeni političar u Sarajevu i dobrom dijelu Bosne i Hercegovine. Pri parcijalizaciji teritorije o popularnosti u Bosni i Hercegovini, moramo dodati da će upravo Komšićeva omraženost na dijelovima teritorija donijeti mu slavu na drugim dijelovima. Ipak, Komšić će uspjeti svoju slavu prodati u svega nekoliko mjeseci, a njegova popularnost u Sarajevu će pasti na historijski niske grane. Put do toga zahtjeva kratko podsjećanje na poteze gospodina Komšića.

Da li je ljiljanu sve dozvoljeno?

Željko Komšić je potcijenio vlastito biračko tijelo svodeći ih na patriote ispranog mozga koji će glasati za njega i DF jer je dobitnik Zlatnog ljiljana. U dobroj mjeri je u tome bio u pravu, ali ono biračko tijelo koje je glasalo za njega na posljednjim izborima nije isto biračko tijelo koje je glasalo za njega 2006. godine. Stoga, Komšić se odlučuje na glasačkim listićima napisati Demokratska fronta – Željko Komšić kako bi puk glasao za njega lično na svim nivoima vlasti. Uprkos tome, nije uspio, jer je DF sramotno slabo prošao na izborima. Komšić je pobijedio uz neviđenu medijsku akciju kreiranja predratnog stanja i veliku asistenciju SDA u biračkim odborima. Veliku pomoć mu je ponudio nacifašistički stav HDZ-a. Komšić je u kampanju ušao samo sa zalogom Zlatnog ljiljana, kojeg odlično naplaćuje već godinama, te vjerujući da će mu svaki potez biti oprošten na račun tog ratnog odlikovanja. Ipak, izmoreni borci koji su također ratovali, potom protestirali godinama, ali nisu imali političke sreće da im većinski SDA kadar dodijeli ljiljana dvadeset godina nakon rata očekuju i nešto više od odlikovanja. Komšić, koji je u izbore ušao sa nula pitanja i nula inicijativa u parlamentu nije ulio povjerenje velikog radnika za bolje sutra tih boraca. Radnike ne spominjemo, jer iako se proglašavao ljevicom, DF kao ni Komšić nikada nisu imali niti jednu inicijativu za radnike. U postizbornu kombinaciju Komšić je tako ušao sa vjerom u vlastitu ratnu slavu.

Kota Kanton Sarajevo

Komšićev politički Waterloo stacioniran je podno Trebevića, godine 2019. Presudnu bitku izgubit će zahvaljujući lošem kadrovskom odabiru i egomanijakalnom pristupu, u kojem je često parolaški jeftino uvjeravao građane Sarajeva da ne vide dobro i da trebaju slijediti njegov primjer. Tako će se otkriti da je sve vrijeme u Vladi šestorke bio kukavičije jaje, a da je kapitulaciju potpisao još 26. maja te godine. U skupštinski boj je poslao prisnog prijatelja Seada Milavicu, koji je iz vedra nebo i posredstvom prijateljstva postao nosilac liste, dok su ga pratili Bibija Kerla i Senad Hasanović. Iako se Kerla pohvalila kao vojnik partije, nije izvojevala pobjedu u okršaju s javnošću.

U pokušaju da opravda rušenje Šestorke Komšić će posegnuti za argumentom NATO puta. Vidno iznenađen otporom javnosti u već opjevanom intervjuu na Face Tv kod Senada Hadžifejzovića Komšić će iznijeti niz neutemeljenih, iracionalnih, kontradiktornih i lažnih tvrdnji. Na ugovorenom popravnom nastupu na FTV će promijeniti priču i reći da je rušenje Vlade KS osigurač za Izborni zakon. Međutim, poređenje građana Sarajeva sa osiguračem ih nije umirilo. Vrijeme, a od tada je prošlo nekoliko mjeseci, pokazat će da niti jedan Komšićev argument nije bio tačan. Mediji poput Oslobođenja, Žurnala, Analiziraj.ba, Slobodne Bosne, VIjesti.ba i ostalih zajedno nisu uspjeli pomoći Komšiću. Zanimljivo, nakon pada Šestorke brojni kolumnisti i komentatori su se naprasno prestali zanimati Kantonom Sarajevo. Također, Zlatko Miletić će kasnije potvrditi da je argument o Izbornom zakonu laž. No, o istupima Miletića govorit ćemo kasnije. Komšić će tako u nastupu bijesa uspjeti čak cijelo građanstvo uporediti sa HDZ-om, potom zaključiti da ga nije narod doveo na mjesto člana Predsjedništva??? i još niz sličnih izjava. Dodamo li tome da DF-u nije bila sporna presuda protiv Zorana Tegeltije kada je preuzeo Vijeće ministara, kao i vlastito učešće u aferi Pazarić, jasno je da u ovoj stranci još mnogo toga nije na pravom mjestu. Međutim, ni višegodišnje oprobano oružje gdje sve svoje kritičare Komšić proglašava ustašama, pardon, HDZ-ovcima i UZP-ovcima nije uspjelo u Sarajevu, Naprosto, Sarajlije nikakav UZP nisu vidjeli u Skupštini KS. Imali su pravo. U Skupštini KS nema HDZ-a. Ma koliko HDZ podržavao ustašluk, Komšić je promašio metu. Osim što je izvrijeđao 65 000 ljudi koji su glasali za njega u Sarajevu, politički profit ostao je siromašan.

Zeleni mulj

Željko Komšić je velemajstor populizma od kojeg se mnogo toga može naučiti. Bez talenta za brzu adaptaciju ne bi uspio u politici. Uostalom, Komšić je od 2010. godine, kao dio SDP-a, bio za koaliciju sa SDA. Potom, 2014. godine ponovo ulazi u koaliciju sa SDA, dajući i HDZ-u sve povlastice koje imaju i dan danas, jer još uvijek imamo tehničku vladu sa Novalićem na čelu. Uprkos tome, u zadnje izbore Komšić je ušao kao žestoki neprijatelj HDZ-a. Komšić odlično vlada materijom i još bolje upravlja mržnjom u BiH, na način da se pozicionira kao pravednički bič cijelog naroda protiv neprijatelja kojeg su mediji već oglasili kao takvog, a koji često tome daje sve moguće argumente. Pobjednička pozicija za Komšića.

Komšić nakon političkog sloma brzo shvata da se nalazi u zelenom mulju i da je sada radnik u vlastitoj stranci, a kojom upravlja Bakir Izetbegović. Bez obraza, bez dobrog dijela stranke, Komšić je urijedio sa javnim nastupima i mjesecima samo čestitao godišnjice, te primjerice nije izašao na proteste protiv revizije historije i blajburške mise. Ipak, adaptiran na novu poziciju prije toga je pokušao relativizirati aferu Asim i proglasiti je normalnom. No, Komšić nije mogao prognozirati dolazak pandemije, u kojoj kao izvršna vlast nije nabavio nijednu masku, i nizanje afere na aferu u SDA. Svaku od tih afera Komšić je prešutio, toliko da je javnost ponovo mogla osjetiti istu onu Komšićevu šutnju kada je Sebija Izetbegović odbila da liječi malu nevinu djevojčicu Nadin. Narodni čovjek Željko Komšić od tada do danas nije prestao biti najvjerniji pratilac Bakira Izetbegovića. Potpuno adaptiran na novu ulogu Komšić će rjeđe kritikovati SDA nego Aljoša Čampara, Semir Efendić, i još nekoliko SDA-ovaca. Takvu situaciju nije mogao zamisliti niko.

Crna današnjica narandžaste boje

Iako je dio vlasti DF nije doista dobio cijeli kolač. Naime, pored Vlade KS, gdje su smijenili i vlastitu ministricu, koja je pri tome plakala gledajući kako na njeno mjesto dolazi Rusmir Mesihović Šanko, DF je još dobio ministarstvo na nivou BiH, ali ne u nikad formiranoj Vladi Federacije BiH. O kolosalnom neradu tih kadrova ne može se napisati mnogo, osim podsjetiti na novo auto ministra Mesihovića u prvim satima mandata.

Sadašnjost DF-a je pak obilježena raspadanjem njenih organizacija. Tu dolazimo do drugog velikog podviga Željka Komšića. Ulaskom u vlast Komšić organizacije gubi, iako u rukama ima silni novac koji će mu SDA uvijek isporučiti zbog tanke većine u Skupštini KS. Ispostavlja se da Komšić uopšte ne vodi računa o vlastitoj stranci koja mu treba samo kao pokriće. No, razlozi raspada sežu dublje i postat će jasniji izlaskom Zlatka Miletića iz DF-a, gdje je obnašao drugu po važnosti partijsku funkciju generalnog sekretara.

Miletić će mjesecima ranije u jednom prilogu emisije Mreža potvrditi da DF ima dugovanje od 750 000 KM. Nejasno je šta se dešava sa tim dugom, jer DF uživa veliku zaštitu medija, ali uzimajući u obzir da DF nema infrastrukturu logično je da otplata mora biti samo iz budžeta ili donacija. Naravno, javnost opravdano sumnja i na koaliciju sa SDA kao izvorom finansiranja. Ipak, zbog organizacijske urušenosti DF će u Kantonu Sarajevo krahirati. U ZDK je krahirao još mnogo ranije, gdje je presuđeni nosilac liste Edin Arnaut rasturio klub DF-a u Skupštini. U USK Komšić vješto krije koaliciju sa ratnim zločincem Fikretom Abdićem, kao i navode da uopšte ne kontroliše taj krak stranke.

U Sarajevu su pak stradale opštinske organizacije. DF je izgubio sve članove na Ilidži, njih četvero. U Opštini Centar od pet je ostao samo jedan vijećnik. U Ilijašu, Starom Gradu i Hadžićima DF ima nula vijećnika. U Novom Sarajevu DF je sa šest spao na jednog vijećnika. U Vogošći i Novom Gradu su ostali kompletni, ali prema glasanju djeluju u potpunom skladu sa SDA. U Trnovu su izgubili jednog vijećnika. DF postaje rekorder po broju izgubljenih vijećnika u poziciji gdje su vlast i mogu zapošljavati brojne članove stranke koji to očekuju od njih. Međutim, rješenje zagonetke donijet će napuštanje Zlatka Miletića, koji će otkriti sve karte. DF u svojoj političkoj današnjici ima razrušene opštinske organizacije, odbjegle vijećnike, nedostatak kadrova i veliki problem koga uopšte kandidirati za načelnike opština, iako planiraju samostalne kandidature kojim bi se osvetili Četvorci. U takvim uslovima o bilo kakvoj političkoj viziji besmisleno je govoriti.

Zlatko Miletić – finalni udarac

Logika nalaže da nakon kaljanja obraza i gubljenja organizacija niko ne bi imao snage za treći veliki podvig. Ipak, Komšić je uspio da sebe ogadi i Zlatku Miletiću, čovjeku črvstih živaca koji je godinama kuburio u istragama sa najgorim kriminalcima. Upravo će MIletić ukazati zbog čega je došlo do velikog nezadovoljstva unutar DF-a. Miletić u svom nastupu na N1 će kazati da nije mogao dati valjan odgovor na pitanja članova zašto ne mogu dobiti posao, iako su dio vlasti. O problematičnosti stranačkog zapošljavanja ostavljamo čitateljima na procjenu. Miletić je u pravu. Naime, član Glavnog odbora Stranke demokratske akcije (SDA) Admir Andelija, na prijedlog Demokratske fronte (DF), izabran je za vršitelja dužnosti direktora Elektroprivrede Bosne i Hercegovine. Bio je to jasan dokaz članovima DF-a da im je stranka postala servis za zapošljavanje SDA kadrova. Miletić će u istoj emisiji navesti da niko iz Centrale DF-a također nije dobio posao.

Daleko bitniji nastup Zlatko Miletić je imao na Face TV, gdje je iznio tvrdnju koju do danas nije demantovao niko iz DF-a. Naime, izuzetno napeta trakavica oko ANP-a povukla je stare izjave Komšića o svim neprijateljima države BiH i saradnicima HDZ-a. Svako ko je u tom trenutku sumnjao u pobjedu Željka Komšića automatski je proglašen neprijateljem države. Komšić je tvrdio da je dobio NATO put. No, Zlatko Miletić će decidno iznijeti tvrdnju: NATO put je ubijen. Tako ozbiljnu tvrdnju skoro da nije prenio nijedan medij i višemjesečna glavna tema je ostala pokopana, kao da nikada nije bila ni bitna. No, ma koliko mediji štitili Komšića, Miletić je tim gostovanjem razobličio do kraja i drugi argument Željka Komšića o Izbornom zakonu i rušenju Šestorke. Miletić je rekao da nije bilo potrebno rušenje Šestorke, jer se Izborni zakon mogao dobiti i na drugi način. Suštinski, to znači da je Komšić uz protivljenje Miletića sam srušio Šestorku samo da bi SDA postala dio vlasti.

Demokratska fronta je postala stranka jednog lica u kojoj to lice nije lider već poslušnik Bakira Izetbegovića.  Sa takvim kreditom izlazi na lokalne izbore sa ciljem da pomogne pobjedu SDA kandidata. Eksplozivna narav Željka Komšića, život šenluka i inata, neodgovornost prema vlastitim obećanjima i podrška medija garantuje da se od Komšića može očekivati svaka moguća sabotaža bilo kakve alternative.