Glas malih izrabljivača
Ukoliko bismo ovih dana, bez prethodnog istraživanja ili saznanja, slušali sve izjave Ejuba Kučuka, zaključili bismo kako se radi o teškoj sirotinji, koju je ovaj režim bespoštedno gazio posljednjih dvadeset godina otkako su u Bosnu i Hercegovinu stigli biznismeni sa svojim kapitalističkim idejama napretka i izgradnje. Kučuk se žali na državu, zapostavljanje malih biznisa, a posljednju lamentaciju uputio je na ideju da radnici ostvare veće plate.
Kučuk je dugogodišnji partner Stranke demokratske akcije koji se ovih dana obrušio na SDP zbog prijedloga o minimalnoj plati. Još jedan obračun dvije strane koji ne bi bio vrijedan spomena da tom prilikom Kučuk nije pokazao koliko zaista misli dobro radnicima. Neovisno o sukobu Kučuka sa SDP-om, radnici su Bosnu i Hercegovinu masovno napuštali upravo zbog niske plate. Ipak, Kučuk sa svojom fb grupom „Glas malih biznisa“ pokušava uvjeriti javnost da je historija krenula sa pandemijom koronavirusa, te da plate od 407 KM, koliko je minimalna zagarantovana plata, ne mogu biti isplaćene. Nesumnjivo, prije pandemije je također postojao razlog za male plate radnicima.
Ko je Kučuk
Uhapšen u aferi Gibraltar, akciji gdje su osumnjičene za krivična djela organizovanog kriminala, finansijskog kriminala i korupcije: krivotvorenje službene isprave, zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja, pranje novca, porezna utaja, carinska prevara, davanje i primanje dara ili drugih oblika koristi, kao i druga krivična djela priveli pripadnici SIPA-e.
Radilo se o višemilionskim iznosima. Kučuk je naveden kao jedan od aktera zbog saradnje njegove firme MITA Group sa BH Telekomom, firmom pod punom kontrolom SDA. Kučuk je preko iste firme, koja se bavi prodajom ideja i reklamnih slogana, radio promotivne spotove za SDA. Također, Kučukov biznis stoji iza redizajna stranice sda.ba, koja se zaista mora posjetiti i uvjeriti u kvalitet urađenog posla.
Ne mora se ulaziti dublje u poslove da bi se zaključilo da je upravo Kučuk bio najveći miljenik ovog režima, pa bi Kučuk umjesto neprimjerene kuknjave morao pokazati svoj vozni park, imovinski karton i objasniti kako kao „napaćeni radnik“ ne prestaje putovati po skupim destinacijama širom svijeta.
Također, Kučukovi su vlasnici pekare u strogom centru Opštine Centar, gdje miks brašna i vode prodaje po paprenim cijenama, jer se dosjetio pecivu dati francuski naziv. Analogno tome, jadno zvuči izjava Kučuka o kojoj navodi „u ovih mjesec dana od kako se mi borimo na život i smrt“.
Buntovnik
Sa iznad napisanim preporukama Kučuk se dosjetio da bi baš on mogao biti buntovnik koji će prozvati vlasti da pomognu ovakvim poput njega, kakvih je nakon rata stasalo na stotine, da stanu na noge. Moglo bi se desiti da ovaj siromašni borac za radnička prava ostane bez igdje ičega, a Sarajlije uskraćene za buhtlu a la franka.
Tako je neformalna grupa profitera sastavila svoje prijedloge i uputila na adresu više nivoa vlasti. Sumirano, sve se treba podrediti kako bi opstao Kučuk.
Stoga ne čudi što se Kučuk tako silovito obrušio na prijedlog da i radnici nešto zarade u ovoj državi. SDP, za divno čudo i veliku pohvalu, u krizi se sjetio radnika, što je automatski izazvalo reakciju svih plaćeničkih portala u BiH koji su žestoko ustali protiv prijedloga da radnici imaju veće plate. Naime, kao i svaki put, ponudili su novalićevske argumente u vidu pandemijske krize. Ipak, stvari će se pokazati drugačijim. SDP je prijedlog imao i ranije, koji je i tada odbijen istom žestinom, a virus nije ni postojao. Drugim riječima, ne radi se o krizi nego želji izrabljivača da nastave izrabljivati, kako bi vozni parkovi bili što bolji, a svjetske destinacije i dalje plaćali radnici. Stoga vrijedi ponoviti jednu strašnu istinu. Sve što ima gazda zaradio je radnik.
Ipak, Kučuk ne misli tako, pa u komentaru na povećanje minimalne plate navodi: „Infantilan prijedlog kojim se obrti, mali biznisi i ostale firme, koje nemaju ni 407 KM da isplate po radniku, tjeraju da povećaju minimalne plate, a samim tim da plate još veće doprinose.“
Kučuk u tipičnom kapitalističkom maniru ponavlja jednu od najbrutalnijih laži izrabljivačkog sistema – da doprinosi idu iz džepa vlasnika kapitala. Uzaludno bi bilo pitati Kučuka kakav je to on biznismen koji nakon mjesec dana ne može platiti 407 KM radniku, ali je dužnost reagovati na zadnji dio o doprinosima. Doprinose također zarade radnici. Sav novac koji dolazi do Kučukovih džepova dolazi od rada radnika, kroz višak vrijednosti, pa i doprinosi dolaze iz istog izvora. U Kučukovim riječima odzvanja stara neoliberalna žalopojka, o teretu države, kojoj treba plaćati poreze i doprinose – osim kada tu istu državu treba pitati da pomaže. Na kraju, ne šteti ni imati dobre ugovore sa državnim teleoperaterom, makar SIPA pretresala stan.
Pojava virusa zaoštrila je klasni jaz, te do kraja razotkrila pozicije biznismena, koji ne poštuju elementarna radnička prava. Nema i neće biti nikada mira između radnika i vlasnika kapitala, a Kučuk je najbolji dokaz za takvu tvrdnju. Dok ovih dana cinički plješću radnicima, radnici poput rudara bi trebali odbiti takvu licemjernu podršku. Idealno je vrijeme da ti radnici krenu u štrajk, dok imaju priliku da dobiju sve što žele u uvjetima blokade. Kada sve ponovno profunkcioniše, njihovi izgledi u pregovorima će značajno pasti.
Glas malih biznisa eufemizam je za glas bezočnog profita, a navodni spas radnih mjesta zamjena za zadržavanje jeftine radne snage. Sve drugo su predizborni spotovi SDA.
