Pandemijski nalaz: Sanders i Corbyn su u pravu

Mjeseci iza nas na svjetskoj sceni su između ostalog bili obilježeni izborima u Velikoj Britaniji, te izborima unutar Demokratske stranke u Sjedinjenim Američkim Državama. Njihova popularnost, osim činjenice da se radi o velikim zapadnim zemljama ogledala se i u ideološkoj profilaciji kandidata, tačnije, pogledima Jeremy Corbyna i Bernia Sandersa, kao političara okrenutih lijevim idealima, dostignućima kolektiva i potrebe za jednakopravnijim pristupom osnovnim ljudskim potrebama za široke mase. Obojica kandidata su u posljednjih nekoliko godina uspjevali pridobiti značajnu podršku, uprkos činjenici da vrhovi stranaka oba kandidata nisu bili iza njih.

Značajna sličnost u kampanji oba kandidata bila je zdravstveni sistem. U Velikoj Britaniji njihov zdravstveni sistem NHS ponos je zemlje, nastao iza Drugog svjetskog rata u doba kada socijalne ideje dobrom mjerom uređuju Evropu, bilo da su ostale kapitalistički ustrojene sa većim socijalnim paketima, bilo da je sistem postao realsocijalistički kao u Istočnoj Evropi uz samoupravni socijalizam Jugoslavije, gdje je po prvi put masovno uloženo u zdravstvo.

NHS bio je nek vrsta pobjede kolektivizma, znak da država brine o zdravlju ljudi. Ipak, dolazak neoliberalizma, ovjekovječene u liku Margheret Thatcher, utjecao je na pad i zapostavljanje zdravstvenog servisa. Tema će ostati otvorena godinama.Tek je Corbyn skoro u potpunosti posvetio svoju kampanju pitanjima poput NHS. Izgubio je usljed želje većeg dijela Britanaca da sprovedu nacionalistički izazvan i raspisan Brexit nekoliko godina ranije. Gorka ironija pokazat će da je manjina bila u pravu. Korona virus će u potpunosti testirati NHS, a Boris Johnson, koje je prvo birao opciju profita i ekonomije, da bi se potom predomislio i uveo mjere kretanja,u svakom će slučaju snositi odgovornost. Naime, ma koliko malo ili puno bilo žrtava Korona virusa, uvijek će ostati teza da ih je moglo biti manje da je Johnson na vrijeme reagovao. Građane neće niko prozvati, ali je činjenica da su oni odabrali Johnsona prije NHS, da su birali čovjeka koji je reagovao kasno. Korona bi mogla u gorkom obratu pokazati koliko je u pravu bio Corbyn.

Preko okeana, Bernie Sanders u grozničavo antikomunističkoj Americi odmah je bio proglašen komunistom, iako je njegov program neka vrsta reformacije sistema, mnogo bliže poznatom New Dealu i sigurno ne novi komunizam. No, na stranu dublja profilacija ovih politika, činjenica je da je Bernie Sanders u odnosu na ostale činio alternativu. Sanders, baš kao i Corbyn, veliki dio svoje kampanje posvetio je zdravstvenom sistemu, u Americi poznatom kao “Medicare”, gdje se zalagao za približavanje onome što imaju skandinavske države, veći uliv javnog u zdravstvu, zdravstvo za sve, manje izdavanje pojedinca za zdravstvene usluge i veća socijalna osjetljivost u zemlji gdje milioni ljudi nemaju zdravstvenu zaštitu, jer je ne mogu priuštiti. Bernie će izvjesno izgubiti od Bidena, koji će nakon intervencije vrha stranke, potpunog povlaćenja ostalih kandidata i cenzure u medijima gubiti prednost, u sumnjivim okolnostima gdje su skoro sve zemlje gdje je dobro kotirao Sanders duže brojale glasove, a u Ajovi se desilo da uprkos većem broju glasova ima isti broj delegata kao protukandidat. Sanders je suštinski vodio bitku ne samo za sebe, nego protiv cijelog establišmenta iz vrha Demokratske stranke, dok su brojni utjecajni bogataši otvoreno lobirali protiv Sandersa. Gorka satisfakcija sa potencijalno velikim brojem žrtava dolazi uz Korona virus, sa kojim se bolnice u Americi ne nose dobro, a pojedine slike pokazuju potkapacitiranost bolnica u opremljenosti. Drugim riječima, pandemija je Sandersovu ideju proglasila pobjedničkom, dok je Biden ostao zatečen pred situacijom.

Iako su i Sanders i Corbyn izgubili pandemija je pokazala da su njihove ideje već na prvom frontu bile dobronamjernije, humanije, ispravnije i upućena na prave adrese spasa institucija u korist građana, a ne profita. Također, već prve indikacije ukazuju da je kapitalizam pokazao svoje monstruozno lice i u ovom slučaju, pa su i druge politike navedenog dvojca dobile na težini, a bili bi u pravu i da je njihova kritika kapitalizma bila još oštrija. Kroz nekoliko mjeseci kapitalizam će pokazati još mnogo toga iz svog arsenala okrutnosti, a socijalizam će dobijati na snazi.

Naime, iako sama pandemija neće oboriti kapitalizam, instant zatvorena EU, neoliberalizam koji je posljednje dane svakako odbrojavao, brojne restrikcije i još brojniji otkazi dat će priliku za širenje novih ideja. Brojne i rasute privatne klinike ne mogu odgovoriti pandemijskim razmjerama, dok pandemija zahtjeva tretiranje apsolutnog svakog, bez obzira na financijski status na kapitalističkoj ljestvici. U javnom zdravstvu takva prepreka je apriori preskočena, pa javno zdravstvo, uprkos dugogodišnjem ruiniranju, ranjeno vodi ispred privatnih trgovina zdravljem. Ukoliko mala i siromašna, uz to i embargom opterećena, Kuba bolje reaguje na krizu od bogatijih zemalja sa narušenim javnim zdravstvom, odgovor je očito strukturalne prirode, a strukturalna promjena je argument svakog pobornika socijalističkih ideja.