25. novembar – Dan državnosti, koji to nije
Ako izuzmemo pravnu problematiku kvalificiranja ovog praznika kao Dana državnosti (nepostojanje Zakona o praznicima na državnom nivou) i okrenemo se 3 dominantna mainstream mišljenja, a koja su naravno potkovana etničkom pripadnošću, doći ćemo do 2 glavna razloga zašto ovo nije ili ne bi trebao biti Dan državnosti.
Prvi razlog je sam sadržaj akata koji proizilaze iz 1. zasjedanja ZAVNOBiH-a, a koji današnjim popularnim mainstream mišljenjima ne odgovaraju. Sadržaj kaže da će to biti zemlja ravnopravnih i Srba i Muslimana i Hrvata. U jednom mainstream mišljenju se čita samo dio „zemlja“, ali dio oko ravnopravnosti bi se volio izbaciti, jer ne omogućava hegemoniju jednog nad ostala dva. U druga 2 mainstream mišljenja postoji problem sa „zemljom“, jer time se onemogućavaju ideje o bilo kakvom separatizmu.
Drugi razlog su vremenski kontekst i simbolika obilježavanja ovog praznika. Naravno, riječ je o uspostavljanju osnova komunističke Jugoslavije. Tu postoji saglasnost sva 3 dominantna mainstream etnička mišljenja da im taj mrski komunizam je samo loše donio i da je baš prema toj etniji bio najgori, a nerijetko se naziva i najtamnijim periodom historije one etnije koja to kaže.
Ako analiziramo obilježavanje ovog praznika prošle godine mainstream mišljenje koje domet ZAVNOBiH-a vidi u riječi „zemlja“ su obilježavali ovaj praznik na Bobovcu, koji apsolutno nema nikakve veze sa ZAVNOBiH-om, niti sa komunističkom Jugoslavijom, nego sa „slavnim vremenima“ vazalnih odnosa, monarhizma i nepostojanja moderne države. Naravno druga dva mainstream mišljenja apsolutno nisu pridavali značaj ovom prazniku, dok je u jednom dijelu države to bio regularan radni dan.
Kome treba praznik koji nikome nije drag, te koji se nastoji revidirati i prikazati onim što nije?
