Ko o čemu, DF o „desnici“
Danas je iz Demokratske fronte objavljeno kako su na adrese ambasade Sjedinjenih Američkih Država u BiH, ambasade Velike Britanije u BiH, delegacije Evropske unije u BiH, te na adresu Nacionalnog demokratskog instituta (NDI), uputili dopis u kojem žele, kako sami navode, “pozivajući se na izvještaj State Departmenta, a u vezi sa zastupanjem antisemitskih uvjerenja i širenjem homofobije od strane političke partije Narod i pravda” utjecati na međunarodne zvaničnike u cilju “preispitivanja odnosa prema ovoj političkoj partiji.”
I već u samom uvodnom obrazloženju razloga pisanja dopisa pronalazimo prve poluinformacije, da na kažemo svjesne manipulacije. Naime, u navedenom izvještaju predsjednik NiP-a, Dino Konaković, spomenut je tačno dva puta i oba puta u kontekstu Mustafe Busuladžića i osnovne škole u Dobroševićima koja nosi njegovo ime. Niti u jednom dijelu izvještaja nije istaknuto da je upravo NiP stranka koja širi antisemitske ideje niti homofobiju. Šta više, u samom izvještaju se niti jednom ni ne spominje homofobija, a naročito da istu širi bilo koja politička stranka, pa time ni Konakovićeva.
Nesporno je da je stav NiP-a u vezi samog Busuladžića i nepodržavanje njihovih kantonalnih zastupnika inicijative za izmjenu ulica u Sarajevu koja nose nazive po ustašama bliskim saradnicima, skandalozan čin, ali isto ni na koji način ne potvrđuje navode istaknute od strane DF-a u saopštenju odnosno dopisu.
Nadalje, u dopisu iz DF-a ističu sljedeće: “Pišemo vam kako bi vas, prije svega, obavijestili o zabrinjavajućem trendu toleriranja i čak promoviranja regresivnih, radikalnih snaga poput stranke Narod i pravda, od strane progresivnijih i liberalnih političkih partija, kao i građanski orijentiranih pojedinca koji utječu na javno mnjenje u Bosni i Hercegovini.”
Ovaj prvi pasus već ukazuje da je sadržaj dopisa vrlo licemjerno napisan. Naime, licemjerno je da baš DF kritikuje druge stranke zbog saradnji sa “regresivnim snagama”, a godine su proveli i provode u koaliciji sa SDA. Također, upravo je zastupnica iz SDA, Samra Ćosović-Hajdarević, imala najskandalozniji i najhomofobniji komentar na održanu Paradu ponosa. Svi se sjećamo izjave kako pripadnike LGBT zajednice treba “izolovati i skloniti od društva.” Istovremeno, upravo su iz SDA najviše napadali NiP i optuživali da su upravo kadrovi NiP-a “odgovorni” za održavanje Parade ponosa. Indikativno je da iz DF-a tada nisu reagovali niti protiv jednih niti protiv drugih. Šta više, u to doba su još uvijek bili dio “šestorke” skupa sa NiP-om.
Iz DF-a, dalje u svome dopisu, nastavljaju sa optužbama i ističu “iako se prije par godina možda činilo nemogućim da bi liberalne i socijal-demokratske političke partije tako otvoreno favorizirale gore pomenutu partiju, poznatu po svojim konzervativnim, netolerantnim i agresivnim politikama, mi smo svejedno suočeni sa sve snažnijom saradnjom između njih.” Ujedno poruču, ne samo “da bi političke partija povezane sa pokretom koji predvodi Elmedin Konaković trebale preispitati svoje saveze” , već je nužno da “međunarodna zajednica revidira svoj odnos prema ovoj desničarskoj partiji, i prestane i pružati svaku vrstu direktne ili indirektne pomoći.”
Zanimljivo je, ponovno, da DF-u smeta saradnja SDP-a i NS-a sa “konzervativnom” i “desničarskom” političkom opcijom, a apsolutno nemaju ništa protiv, već spomenute, sopstvene koalicije sa najvećom i najstarijom konzervativnom bošnjačkom strankom desnice. Šta više, upravo se vječiti presjednik DF-a, Željko Komšić, vrlo često u javnim nastupima, kampanji još više, koristi patriotskim populističkim narativom svojstvenim desničarskim političkim opcijama. Šta više, u jednom TV gostovanju Komšić je vrlo jasno izjavio kako u svom kabinetu drži sliku Blaža Kraljevića i da u njemu vidi idola. Inače, Kraljević je u posljednjem ratu bio zapovijednik vojnih postrojbi Hrvatske stranke prava, ustaški ideolog koji se po uzoru na NDH vodio idejom zajedničke borbe Hrvata i Bošnjak radi stvaranja Hrvatske do Drine. Međutim, ni to nije DF-u sporno, jer kada su izborna kampanja i stranački interesi u pitanju, cilj opravdava sredstvo.
Imajući sve istaknuto u vidu, nespornim se čini kako u dopisu DF-a nije riječ o političkom dokumentu kojim se iz ove stranke istinski izražava zabrinutost određenim devijantnim društvenim političkim procesima. Naprotiv, i ovaj istup, kao i brojni drugi raniji, sugeriše da Demokratska fronta ne odustaje od pritiska na SDP i NS u cilju razbijanja opozicije odnosno zajedničkog djelovanja iste kako u trenutnom sazivu skupštine KS i višim nivoima, tako I na budućim lokalnim izborima.
