Platforma za podvale: Podržat ćemo SDA!

„Tražim od vas da vjerujete. Ne samo u moju mogućnost da donesem promjenu u BiH. Tražim od vas da vjerujete u vašu sopstvenu mogućnost da budete dio tih promjena“ stoji napisano na zvaničnoj internet stranici Mirsada Hadžikadića. Rođeni Banjalučanin, kako za sebe navodi na pomenutoj stranici, pojavit će se sasvim iznenada i neočekivano 2018. godine na domaćoj političkoj sceni i kandidovati se za člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda.

Sasvim ironično i suprotno navodima o promjenama, upravo će njegova kandidature spriječiti vrlo značajnu, gotovo epohalnu, promjenu. Sa svojih nešto više od 58 hiljada glasova Hadžikadić će omogućit da član Predsjedništva BiH postane Šefik Džaferović (SDA). Džaferović je, podsjećamo, pobijedio Denisa Bećirovića (SDP) za manje od 20 hiljada glasova.  Tako se propustila prilika  da  u Predsjedništvu sjede dva člana iz BH bloka, tada jedinog političkog saveza, kakvog takvog, stvarnog protivnika i SDA i katastrofalnog stanja u državi. Drugi član je, naravno, Željko Komšić čiji je DF tada još uvijek bio i član BH bloka i žestoka (kasnije će se ispostaviti, nažalost, samo deklarativna) opozicija SDA-u.

Dolazimo do ključnog momenta: za podršku podnošenju ANP-a NATO-u i de facto blokiranje rada Predsjedništva dok to pitanje ne bude riješeno, Željko Komšić će tražiti i dobiti podršku iz SDA. Uvjet za Džaferovićevu ruku bit će, kasnije se ispostavilo, rušenje najpopularnije Vlade u KS poslije rata – „Šestorke“ i formiranja koalicije SDA-DF-SBB na svim nivoima vlasti. Da je umjesto Džaferovića u Predsjedništvu sjedio Bećirović, Komšić bi za ANP nesumnjivo dobio bezuvjetnu podršku i od Bećirovića i SDP-a bez ikakvog rušenja vlade KS. To bi, dalje, značilo da bi danas u Kantonu Sarajevo, i brojnim drugim kantonima, na vlasti bio BH blok sa partnerima, a SDA u opoziciji. Također bi, sasvim sigurno, bila konačno formirana i nova Vlada FBiH, a pitanje je kako bi izgledao i državni nivo.

Da podršku Hadžikadića SDA-u nije samo indirektna, potvrdit će i nedavno njegovo gostovanja na Face TV-u. Upravo će prilikom tog gostovanja osnivač Platforme za progres nagovijestiti vrlo izričito da ne vidi problem u tome da ide u koaliciju sa bilo kim. Tom prilikom navodi da ne vidi ništa sporno ni u koaliciji sa SDA. Pri tome daje jedno sasvim generično obrazloženje da će podržati i SDA kandidate i SDA stranku, “ako su to pravi ljudi.“ Nadalje, u intervjuu ističe kako će, u slučaju pobjede, „preuzeti odgovornost“ čime aludira da će sasvim sigurno nastojati ući u vlast gdje god to bude moguće. Istovremeno, nije uopšte poznato ko su, osim Hadžikadića, ljudi u njegovoj stranci. Zapravo, Platforma za progres ne postoji kao infrastrukturna snaga, već samo kao lice jednog čovjeka.

Da se pod sloganom „preuzimanja odgovornosti“ suštinski krije samo opravdanje za ulazak u vlast na bilo koji način, brojni su primjeri kroz historiju mlade bh. demokratije. Pored brojnih manjih primjera, značajan je broj i velikih domaćih stranaka koji su bili žestoki protivnici uvijek vladajuće SDA, da bi svoje principe i obećanja građanima pogazili upravo pod krinkom „preuzimanja odgovornosti.“ Bilo da je riječ o Harisu Silajdžiću i SBiH, Fahrudinu Radončiću i SBB-u, Željku Komšiću i DF-u, ili, čak, SDP-u tokom predsjednikovanja Zlatka Lagumdžije, svima njima zajednička je predizborna parola„nikad sa SDA“, da bi nakon izbora ušli u vlast sa SDA jer se „mora se preuzeti odgovornost.“

Stoga bi bilo transparentno i korektno od samog Hadžikadića, obzirom da smo se kao građani često znali opržiti, da saopšti javnosti da li je već učestvovao u nezvaničnim sastancima i razgovorima sa kadrovima SDA? Imajući u vidu da već najavljuje postizborne koalicije sa njima, zdravorazumno je pretpostaviti da su takvi razgovori već održavani.

Ili, možda, Hadžikadić nema najjasniju sliku o političkoj situaciju u našoj zemlji. Opšte je poznato da je BiH država sa rekordnim brojem političkih subjekata i da je to jedna od kočnica razvoja parlamentarne demokratije. Neko obrazovan i iskusan kao što je Mirsad Hadžikadić bi morao i trebao znati da je jedan od ključnih problema, u pogledu važenja demokratskih principa, enorman pluralizam na samoj političkoj sceni. Prevelik je broj stranaka koje u vijećima i skupštinama imaju po jednog ili dvojicu ljudi i koji u praksi služe kao „jezičak na vagi“ u korist SDA i saradnika, a nikada u korist promjena na bolje za građane i državu. Rješenje tog problema je u ukrupnjavanju ideološki bliskih stranaka i stvaranje programskih saveza, a ne u dodatnom razdvajanju biračkog tijela kroz osnivanje novih stranka i pokreta.

U vrijeme kada se, naročito je to u Kantonu Sarajevo vidljivo, odlučno formiraju dva bloka – SDA-DF-SBB, sa jedne, i SDP-NS-NiP, sa druge strane, a što bez ikakve sumnje vodi ka ukrupnjavanju biračkih tijela i većem značaju svih naših glasova, glasanje za stranke koje neće ili će jedva preći izborni prag, predstavlja ne samo bacanje glasa već i indirektnu podršku SDA i partnerima.

Nije nepoznanica u svijetu politike da stranke koje su na vlasti i imaju poluge moći, pred izbore osnivanju, finansiranju i podržavaju pokrete koji u javnosti nastupaju kao nova snaga koja donosi promjene. Nakon izbora ti „novi pokreti“ se pokažu ili sredstvom kojim je opozicionim strankama smanjen broj glasova ili „produženom rukom“ vladajućih.

I tu nema nikakve razlike između Hadžikadićeve Platforme za progres, nove stranke koju najavljuje Ejub Kučuk, već ustaljenih BOSS-a, SBiH, BPS ili sličnih malih stranaka. Stoga ostaje svima da na narednim izborima, budu li uopšte i održani, odluče između još jedne “nove snage”, i partije ili koalicija koje zaista imaju snage, znanja i viziju za stvaranje boljeg društva i države.