Eldar Dizdarević: Euroobveznice akcizne koalicije

Narodna skupština Republike Srpske usvojila je nedavno rebalans budžeta te izmjenu Odluke o dugoročnom zaduživanju ovog entiteta. Usvojeni rebalans entitetskog budžeta za tekuću, 2018. godinu, iznosi tri milijarde i 424 miliona KM i veći je za 87 miliona KM od usvojenog budžetskog okvira, dok je planirano zaduživanje ove godine povećano sa 477 na 540 miliona KM. Paralelno s tim, ovih dana je također objavljeno da Vlada RS-a planira, shodno povećanom obimu zaduženja, sredinom godine emitovati na Bečkoj berzi takozvane euroobveznice, jer su, kako je to pojasnio entitetski ministar finansija, kapaciteti domaćeg finansijskog tržišta ograničeni, pri čemu postoji i ograničenje izloženosti banaka prema javnom sektoru RS-a.

Definitivno, manji bh. entitet, koji grca u finansijskim problemima, dosegnuo je limit bjesomučnog zaduživanja na domaćem tržištu kapitala pa se sada namjerava preusmjeriti na međunarodno tržište i to neposredno pred opće izbore. No, u svemu tome postoji nekoliko problema. SDPBiH je, recimo, već saopštio da će zatražiti ocjenu ustavnosti ove odluke Narodne skupštine Republike Srpske (NSRS) o emisiji euroobveznica, jer je, prema njima, na taj način počeo plan definitivne prodaje svih građana Bosne i Hercegovine, osmišljen u kuhinji akcizne koalicije SDA – HDZ – SNSD. U SDP-u smatraju da se iza ove odluke krije veoma opasni plan koji bi u potpunosti mogao finansijski uništiti i RS i cijelu BiH.

U situaciji u kakvoj se trenutno nalazi BiH zaista je blago rečeno nepromišljeno mirno posmatrati zaduživanje jednog entiteta na međunarodnom tržištu kapitala, jer se tim činom, naprosto, dovodi u pitanje finansijska stabilnost cijele zemlje. Uostalom, upravo zbog toga u opoziciji i smatraju da je ova odluka NSRS-a protivustavna. Jer, šta ako RS recimo ne plati svoj dug po osnovu euroobveznica? Ko će onda to platiti? U SDP-u idu i korak dalje pa pitaju da li se i FBiH priprema za nešto slično, kao i kantoni u kojima vlada HDZ? Dodaju svemu tome i pesimističnu prognozu da bi onda, hipotetski rečeno, ruske banke mogle kupiti euroobveznice RS-a, a nakon toga turske banke pokupovati euroobveznice FBiH, a potom i Vlada Hrvatske euroobveznice nekog HDZ-ovskog kantona. To bi onda zaista bila rasprodaja cijele zemlje.

Međutim, ono što zapravo najviše brine u svemu ovome je šutnja iz takozvane akcizne koalicije. Podsjetimo se da bi se u ovom slučaju, u normalnim okolnostima, morali oglasiti ministar finansija i trezora na državnom nivou, kao i predsjedavajući Vijeća ministara BiH i premijer Vlade FBiH. Ova tri dužnosnika su ujedno i članovi Fiskalnog vijeća BiH, a prema zakonu sjednicama Fiskalnog vijeća bez prava glasa prisustvuje i predstavnik Centralne banke BiH (CBBiH). Ovo tijelo bi već odavno moralo imati definisan neki jasan stav o zaduženju entiteta na međunarodnom tržištu, jer upravo Fiskalno vijeće prema zakonu definiše prijedloge gornje granice zaduženosti budžeta institucija BiH, FBiH, RS-a i distrikta Brčko s ciljem koordinacije fiskalne politike BiH, što samim tim znači i da bi ova problematika trebala biti interesantna tom tijelu.

Osim toga, postoji u svemu tome još nekoliko čisto logičkih problema. Predstavnik CBBiH prisustvuje sastancima Fiskalnog vijeća BiH. On bi, ako ništa drugo, trebao pojasniti članovima Fiskalnog vijeća da BiH više od 95 posto svojih deviznih rezervi drži deponovano van granica zemlje, na računima inostranih banaka ili pak uloženih u vrijednosne papire stranih vlada. Devizne rezerve BiH deponovane kod stranih banaka na kraju 2017. godine iznosile su 2,56 milijardi KM, dok je iznos uložen u vrijednosne papire stranih zemalja u istom periodu, kako prenose mediji pozivajući se na izvještaj CBBiH, skoro tri puta veći. Pri tome je stopa prinosa na uložene vrijednosne papire samo 0,16 posto.

Stopa prinosa od 0,16 posto je, kao što se može zaključiti, izuzetno niska i jednostavno se samo od sebe nameće pitanje čemu sve to. Ali pored toga ima još jedan daleko važniji problem u cijelom ovom “izuzetno važnom političkom projektu”, kako ga je okarakterisao ministar finansija manjeg bh. entiteta. Riječ je o slijedećem. BiH svoje devizne rezerve dakle drži u inostranim bankama i u vrijednosnim papirima stranih vlada – i to sa smiješnim stopama prinosa – pri čemu je itekako moguće da taj isti novac inostrane banke i druge finansijske institucije ulože u entitetske euroobveznice RS-a po daleko većim kamatnim stopama. Dakle, slikovito rečeno, posudimo nekome naš novac po niskim kamatama od 0,16 posto da bi onda oni taj isti novac posudili nama po kamatnim stopama između 4 i 7 posto u zavisnosti od roka dospijeća vrijednosnih papira. To baš i nije pretjerano pametno, zar ne?

Sve pomenuto bi zapravo bilo pravo pitanje, osim za članove Fiskalnog vijeća BiH i za predstavnike MMF-a i Svjetske banke u BiH. Njima je, bar deklarativno, fiskalna stabilnost zemlje itekako važna pa bi bilo veoma interesantno čuti njihova razmišljanja o temi entitetskih emisija euroobveznica, niske stope prinosa bh. deviznih rezervi i te velike razlike spram kamata na euroobveznice. Bilo bi također zanimljivo čuti i njihova razmišljanja o temi zašto prema našim (nametnutim) zakonima CBBiH može kupovati i prodavati obveznice stranih vlada, ali ne smije to isto raditi i na domaćem tržištu? Da li je to zaista onda osmišljeno upravo tako da bismo drugima posuđivali naš novac po smiješnim kamatama da bi oni potom taj isti novac posuđivali nama po visokim kamatama? Možda ovo i zvuči kao neka sumanuta teorija zavjere, no, nažalost, to su činjenice koje je jako jednostavno provjeriti u nekoliko izvještaja ovdašnjih nadležnih institucija.

Opozicija je stoga u pravu kada pita zašto o svemu ovome šuti guverner Centralne banke BiH i da li je uopšte Fiskalno vijeće BiH raspravljalo o zaduživanju entiteta na međunarodnom tržištu te da li su razmatrali potencijalne implikacije tog političkog projekta. A to zaista nije nekakav veliki problem, bez obzira na to što se laicima na prvi pogled može i učiniti da je cjelokupna ova priča sa euroobveznicama, niskim prinosima na devizne rezerve i zaduživanje preko granica prilično komplicirana. Naprimjer, još smo u Oslobođenju u avgustu prošle godine u tekstu “Pozlaćeno bure baruta” pisali o prevelikoj izloženosti banaka u RS-u u omjeru većem od dozvoljenih 25 posto spram jednog fizičkog ili pravnog lica, nakon čega je uslijedio napad iz entitetske Agencije za bankarstvo na autora teksta. A tu činjenicu danas ministar finansija manjeg bh. entiteta uzima kao ključni razlog zašto se RS mora zaduživati vani. Umjesto da je tada riješen taj problem, on je, slikovito rečeno, samo gurnut pod tepih da bi potom uslijedila odluka da se hrabro krene u zaduživanje na većim tržištima, gdje takvih ograničenja nema. Ali to zapravo i nije pravi problem, jer je RS definitivno u finansijskom škripcu. Pravi problem je što svi drugi u BiH o tome sada šute iako dobro znaju čemu sve to može da vodi.

Oslobođenje.ba