Rosemary Frei: Sedam koraka od pandemije do totalitarizma

Kao da je sve unaprijed isplanirano – milijarde ljudi širom svijeta primorane su na brzo reagiranje i užurbano koračanje ka drastično drugačijem stilu življenja, koji podrazumijeva znatno manje osobne, fizičke, ali i finansijske slobode.

Evo skice o sedam koraka do totalitarizma:

KORAK 1

Novi virus se počinje širiti po svijetu. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) proglašava pandemiju. Međunarodne agencije, javni zdravstveni zvaničnici, činovnici, političari, mediji i drugi utjecajni glasovi proizvode strah usmjerivši se se gotovo isključivo na zaraznost virusa i sve veći broj slučajeva te opisujući novi virus kao izuzetno opasan. U roku od nekoliko dana politička rukovodstva na nacionalnom i lokalnom nivou proglašavaju vanredna stanja. Munjevitom užurbanošću poduzimaju mjere; nameću ih – a to podrazumijeva zatvaranja većine ljudi u njihove domove – počev od zatvaranja škola. Zaprepaštena, uplašena i lakovjerna javnost – uvjerena tokom prethodnih nekoliko godina da njihova tijela nemaju prirodnu sposobnost reakcije na patogene stvarajući antitijela koja daju dugotrajni imunitet – u velikoj mjeri pristaje na nametnute mjere. Prvi tjedni virtualni tečaj o lokalnim hitnim i kriznim odgovorima na COVID-19 održava se za gradonačelnike i druge gradske zvaničnike širom svijeta.

KORAK 2

Nacionalni, državni i općinski čelnici, kao i zvaničnici za javno zdravstvo, započinju svakodnevne konferencije za novinare. Koriste ih za napumpavanje zastrašujućom statistikom i tvrdeći da virus može ubiti milione ljudi. Većinu ovih informacija teško je dešifrirati i upratiti prirodni tok virusa koji se širi kroz svako geografsko područje. Službenici i mediji umanjuju ili narušavaju neugodno male smrtne slučajeve od virusa i umjesto toga se fokusiraju na alarmantne statistike koje daju kompatibilni akademici, koji imaju utjecaj na društvene medije i velike organizacije. Glavna poruka je da je ovo rat i da su zbog toga mnogi životi u pitanju, osim ako gotovo svi ne ostanu kod kuće. Glavni mediji pojačavaju uvjerenje da je svijet prepušten na milost i nemilost virusu. Istovremeno, centralne banke i vlade dijele ogromne količine novca u velikoj mjeri, u korist velikih banaka. I dovode ogromne finansijske firme privatnog sektora da upravljaju procesom. Vlade takođe brzo počinju stvarati programe (…) koji uključuju kompenzaciju poduzeća i radnika za gubitke povezane sa gašenjem.

KORAK 3

Postoje zajednički napori svih nivoa vlasti i javnog zdravstva da se smjesta ubrza testiranje na virus, zajedno sa proizvodnjom lične zaštitne opreme. Oni odbacuju potrebu za regulacijom, uključujući standarde kvaliteta i neovisnu provjeru stope pouzdanosti testova, te insistiraju na tome da je brzo odobrenje zajedno sa implementacijom neophodno za spašavanje ljudskih života. Objavljeni su modeli koji predviđaju snježno kuglanje broja novih slučajeva zaraze, hospitalizacije i smrtnih slučajeva. Otprilike u isto vreme, službenici za javno zdravstvo značajno smanjuju kriterijume za virusne infekcije, epidemije i smrtne slučajeve, posebno kod najstarijih članova društva. To povećava broj slučajeva i smrti koji se pripisuju novom patogenu. Mediji traže dodatna ispitivanja i stroge kazne za ljude koji se potpuno ne pridržavaju mjera zabrane. Policija i vojska s novim ovlastima provode mjere i daju stroge kazne ili čak zatvaraju ljude koji ne poštuju naredbe. Države nadziru ogroman broj ljudi, njihova kretanja. Ogromni ljudski resursi usmjereni su na pronalaženje ljudi koji su imali kontakt s pojedincima pozitivnim na virus i njihovo izoliranje u domove. Tako je dio javnosti izložen virusu i dalje relativno mali.

KORAK 4

Kad broj slučajeva zaraze i smrti počne opadati, lokalni zvaničnici tvrde da je prerano govoriti o tome je li virus završio kroz njihovu populaciju, i stoga se moraju nastaviti provoditi restriktivne mjere. Alternativna priča je da će se, ako se takve mjere ne zadrže, ponovno pojaviti slučajevi zaraze, kao i smrtni slučajevi. (…) Priznaju da su početni modeli pogrešno predviđali da će doći do cunamija slučajeva zaraze i smrti. Međutim, tvrde da je potrebno više vremena prije nego što se utvrdi je li sigurno ublažiti neka ograničenja i pustiti djecu da se vrate u školu ili će se odrasli vratiti na posao. Zvaničnici ne pokušavaju izračunati povišene troškove za svoje stanovništvo, niti  raspravljaju o tome koja razina troškova može biti previsoka. Oni i velike medijske organizacije  podstiču na povećan kapacitet testiranja na virus, što će se koristiti za istraživanje opće populacije na virusnu DNK u njihovim tijelima. (…) U međuvremenu se objavljuju novi podaci koji pokazuju da virus ima visoku sposobnost mutiranja. Naučnici i službenici to tumače tako da će za borbu protiv toga biti potreban veći medicinski arsenal.

KORAK 5

Otprilike dvije ili tri sedmice kasnije, dramatično povećanje testiranja rezultira željenim ciljem značajnog porasta broja ljudi pozitivnih na virus. Zvaničnici za javno zdravstvo povećavaju mlazno gorivo dodavanjem novih zaraženih slučajeva i smrti ubrajajući i ljude za koje se sumnja – a nisu potvrđeni laboratorijskim testom – da su zaraženi virusom. Političari i službenici javnog zdravlja kažu da se ljudi još ne mogu vratiti na svoja radna mjesta ili druge aktivnosti izvan kuće. Vlade rade s javnozdravstvenim agencijama, akademicima, industrijom (…) kako bi započele osmišljavanje i primjenu sistema imunološkog pasoša za korištenje rezultata raširenog testiranja na antitijela kako bi se utvrdilo tko se može osloboditi od zatvora. Ovo je jedan od ciljeva u ovih sedam koraka. U međuvremenu, vladini čelnici nastavljaju naglašavati važnost cjepiva za virus.

KORAK 6

Obimno testiranje mnogih različitih vrsta antivirotika i cjepiva na ljudima započinje zahvaljujući usklađenom pritisku WHO-a, Bill Gatesovih suradnika, farmaceutskih kompanija, vlada i univerziteti. Veliki dio stanovništva nema antitijela na virus jer su sačuvani od toga da mu budu izloženi; oni s nestrpljenjem prihvaćaju ove lijekove iako su požurili na tržište s neadekvatnim sigurnosnim ispitivanjima. Vjeruju da ovi medicinski proizvodi nude jedinu nadu za bijeg od zaraze.

KORAK 7

Ubrzo novi virus započinje još jedan ciklus širom svijeta – baš kao što grip i drugi virusi kruže svake godine. Zvaničnici ponovo koriste priliku da potpale plamen straha  govoreći da je smrt moguće među ljudima koji još nisu zaštićeni od virusa. Ponovno brzo izbacuju testiranje na viruse i antitijela, dok kompanije prodaju milijarde više doza antivirotika i cjepiva. Vlade istovremeno prepuštaju kontrolu nad ostatkom javne imovine globalnim kompanijama. To je zato što su porezne osnove lokalnih i nacionalnih vlada smanjene tokom koraka 1 i praktično su bankrotirale od neviđenih troškova u ratu protiv virusa u ostalim koracima. Ukupni rezultat je potpuna medicinacija odgovora na virus, koji na populacijskoj razini nije štetniji od gripa. To je povezano sa stvaranjem trajnog totalitarizma koji kontroliraju globalne kompanije i nadzorne policije podržane širokim procvatom ‘pametne’ tehnologije. Ključni igrači ponavljaju ciklus histerije svakih nekoliko mjeseci.

Zvuči nakaradno? Nažalost, nije. Dolaskom COVID-19 mnoge su zemlje brzo završile korake 1, 2 i 3. Korak 4 je u toku u velikom broju jurisdikcija. Korak 5 je na putu da krene početkom maja.

Autorica teksta je Rosemary Frei, magistrica molekularne biologije i istraživačka novinarka specijalizirana za medicinske teme. Tekst je u izvornom obliku dostupan na sljedećem linku i ne odražava nužno stav Prve smjene.