Velika posjeta Ursule von der Leyen – veliko ništa
Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen sastala se sa zvaničnicima Bosne i Hercegovine jučer. Pompezno najavljivani sastanak rezultirao je paradnim uručivanje ključeva povratnicima, što za povratnike kojima je dodijeljen stan ima veliki značaj, ali malo veze ima sa pozicijom von der Leyen, još manje sa ulaskom BiH u EU. Na uručivanju su se poredali i novoizabrani funkcioneri u vlasti koji s tim projektom nemaju ništa.
Nakon sastanaka, pored konferencije za medije von der Leyen, javnost je od domaćih funkcionera dobila protokolarna saopštenja. Upravo je to i najbolji pokazatelj da je veliki sastanak proizveo veliko ništa, inače bi imali slavlje i utrkivanje da se objave dobre vijesti. Umjesto dobih vijesti, dobili su nove zadatke. Novi zadaci podsjećaju na zlatno doba kolonijalizma.
Idemo redom. Paket financijske pomoći koji EU “nudi” ima svoju cijenu u potčinjavanju na tržišnom planu. Drugim riječima, ne radi se o pomoći, nego u investiciji kapitalističkog centra u periferiju EU po strogim “integracijskim” pravilima. Stoga, von der Leyen u svom govoru govori o Zapadnom Balkanu kao odvojenom tržištu koje treba biti otvoreno ka onom evropskom. Tačnije, ona zahtijeva od BiH da bude dio jedinstvenog tržišta Zapadnog Balkana.
Potom, von der Leyen fakturiše novi zadatak koji, zapravo, pokazuje da sve dosad nije uopšte bilo proces stvarne integracije u EU. Naime, von der Leyen decidno navodi sljedeće: “Ako otvorimo jedinstveno tržište i ako vi kompletirate regionalno, onda to za sobom povlači određene reforme koje se moraju provesti radi bolje integracije.”
Mnogo “ako”, da bi na kraju rečenice saznali da reforme tek predstoje. Važno je sada napomenuti da je u samom otvaranju navedeno i 14 prioriteta kao uslov pridruživanja.
Drugim riječima, za EU Zapadni Balkan predstavlja nekoliko granapa u koje ne vrijedi mnogo ulagati osim ako se ne udruže u jedan manji market. A potom, s velikim “ako”, slijede reforme koje su nužne za bolju integraciju. Zapravo, integracija se također tiče tržišne politike. Predsjednica EK ne može biti iskrenija ni otvorenija kada kaže da smo u očima EU: “Jako puno neiskorištenog potencijala(…)”.
A da smo od očekivanog sastanka dobili daleko manje od očekivanog, kao i da su politički procesi na margini dokazuje i izjava Elmedina Konakovića, ministra vanjskih poslova, koji je također ubacio dvoje “ako” u svom obraćanju, pa smo tako saznali da “ako ispunimo”, e “mogli bismo”, ne ući u EU, nego napraviti iskorak.
U najkraćem, ukoliko se ova šarada pojednostavi, EU nam je objasnila da smo i danas ono što smo bili Austro-Ugarskoj Monarhiji. Istina, tad smo bili dio AU, sada ni toliko.
