Februarska teza

Februarska teza

….za republikansku Bosnu i Hercegovinu sastavljenu od samoupravnih komuna

Svaka svjetovna ili religijska ideja, ideologija ili samo interes teži svojoj realizaciji. Kako bi se ideološka zamisao realizirala potrebni su 100 % profilirani i pouzdani kadrovi, bez obzira bili organizirani ili ne. Kadrovska organizacija ima svoj akcioni plan djelovanja.

IDEJA, IDEOLOGIJA, INTERES

+

KADROVI

+

AKCIONI PLAN

Iako postoje razni načini realizacije ideje, ideologije i interesa, najlakši i najbolji i najbrži način jeste korištenje poluga vlasti, posebice ako je riječ o političkom programu koji bi provodila kadrovska organizacija. Kada se teži realizaciji programa dolaskom na vlast i korištenjem njenih poluga i institucija….potrebno je imati BAZU i NADGRADNJU

Pod bazom se podrazumijevaju :

1. Prepoznatljiva, jasna ideja i ideologija, okrenuta određenoj interesnoj skupini, npr. u slučaju ljevice : radnoj većini, nezaposlenim, običnim ljudima (a ne eliti), plebsu, puku, radničkoj klasi, marginaliziranim i ugroženim skupinama i pojedincima, održivom razvoju, progresu, izgradnji novoga čovjeka, sa konačnim ciljem izgradnje sustava u kojem bi svatko prinosio po mogućnostima i dobivao po potrebama ili učinku.
2. Kadrovi koji bi bili spremni za ideju ili ideologiju, kako je to Miroslav Krleža rekao, „skočiti sa trećeg kata“.
3. Akcioni plan za REALIZACIJU IDEJE i PROGRAMA, koji ne podrazumijeva planove kako doći na vlast.

Nadgradnja podrazumijeva sam proces i puteve dolaska na vlast, stabiliziranja na vlasti i načina korištenja mehanizama, poluga i institucija vlasti. Riječ je o praktičnim djelovanjima. Samo u slučaju izgrađene i snažne baze, u pojedinim ili specifičnim situacijama, kada je to neophodno i nema druge, odgovarajuće alternative, moguće je, a nekada je i opravdano u NADGRADNJI pristupiti i praksi koja se bazira na tome da „CILJ OPRAVDAVA SREDSTVA“, pregovorima i dogovorima i sa onima koji bi se nekada nalazili na suprotnoj strani političkog spektra, kompromisnim pragmatičnim rješenjima (ali samo na privremenoj osnovi dok se ne stabilizira vlast), inkluziji prema starim ili novim kadrovima ili organizacijama, otvorenosti prema javnosti. I kada se konačno ostvari mogučnost dolaska i stabiliziranja na vlasti, pokrenuo bi se akcioni plan djelovanja.

Historijski primjer, priča o jednom vozu

Početkom 1917. god. Europa se nalazi u jednom od onih svojih cikličnih samouništavanja. Prvi svjetski rat bjesni svom destruktivnom žestinom. Druga Internacionala radničkih i socijaldemokratskih partija se raspala, jer je ubjedljiva većina njenih članica prešla na tračnice socijalšovinizma i odlučila aktivno podržati svoje buržoaske ratnohuškačke vlade i imperijalističke politike. Samo su još rijetki socijaldemokrati ostali principijelni na tezama već raspadnute Internacionale. Posebno je bilo teško stanje u Ruskoj socijaldemokratskoj radničkoj partiji koja je bila podijeljena na najmanje 13 frakcija, sa kadrovima ili u izbjeglištvu (uglavnom u neutralnoj Švicarskoj), ili na robiji ili u Sibiru. Nakon februarske revolucije 1917, i zbacivanja cara, kadrovi tih frakcija su odlučili da se vrate u domovinu. Međutim, problem je bilo kako doći iz Švicarske do Rusije. I onda se pojavljuje jedan stari socijaldemokrata Parvus, bjeloruski Jevrej i naturalizirani Nijemac, koji se u međuvremenu enormno obogatio kao ratni profiter i špekulant. On je predložio njemačkoj carskoj vladi i generalštabu da se frakcija okupljena oko Lenjina i nazivana boljševici prebaci preko njemačke teritorije u eksteritorijalnom vozu, a sve sa ciljem da se izazove nova revolucija i tako Rusija privoli na sklapanje separatnog mira. Nimalo jednostavna odluka za Lenjina, koji ju je na kraju, nemajući nikakve druge alternative i prihvatio, znajući da bi mogao od političkih protivnika da bude optužen za izdaju. Po povratku u Rusiju, Lenjin je počeo provoditi inkluzivnu politiku apsorbiranja, ali ne i ujedinjavanja, svih onih iz drugih frakcija, pa i drugih partija, čak i onih liberalno – buržoaskih. Ovakvom inkluzivnom politikom uspio je da osnaži svoju inače malobrojnu frakciju, koja novom revolucijom dolazi na vlasti. Boljševici su bili prisiljeni na ponižavajući mir u Brest Litovsku, znajući da će njegove odredbe biti kratkotrajne, jer je carska Njemačka i sama bila na rubu sloma. Trocki, inače ranije ljuti i decenijski neprijatelj Lenjina, a od 1917. god. najbliži njegov suradnik, je osnovao i vodio pobjedničku Crvenu armiju u kojoj je čak 80 % oficirskog kadra dolazilo iz reda oficira i podoficira nekadašnje carske vojske. Pobijeđeni su svi drugi, od bjelogardejaca pa do mnogobrojih intervencionističkih vojski.

Situacija u Bosni i Hercegovini

Trenutni sistem u Bosni i Hercegovini je tipični neofeudalizam sa senioritetom, religijskom hijerarhijom, vazalima i podanicima (puk, radni slojevi, Treći stalež), i koji je podijeljen na tri teritorijalne i interesne domene.  U jednoj domeni na vrhu hijerarhije je dinastija, u druge dvije domene despoti koji su i sami u bliskom vazalnom odnosu prema susjednim centrima moći. Dok su srednjovjekovne feudalne dinastije dijelile zemlju vlasteli i crkvi kako bi održavale njihovu podršku i lojalnost, tako neofeudalna dinastija dijeli privilegije, pozicije i poslove, poglavito iz javnih fondova, koje donose novac, druga materijalna bogatstva, a sam tim i moć i prestiž. Kao i svoj srednjovjekovni uzor, i neofeudalizam može biti dogmatičan, dugovjećan i održiv, jer je statičan i sklon stagnaciji, nije sklon progresivnim promjenama i napretku, u krajnjem slučaju je retrogradan i štetan. Zbog toga neofeudalizam nije jednostavno ispravljati niti mijenjati. Vrlo je bitno naglasiti da čitav ovaj sustav nije uopće autonoman niti samoupravan, nego se nalazi uokviren u neokolonijalnoj ili protektorskoj poziciji gdje glavne procese vode i nadgledaju vanjski faktori.

Je li sadašnja organizirana i institucionalizirana Ljevica u stanju da sve ovo navedeno izvede….

Vanjski promatrač uopće ne može steći utisak da ono što se smatra organiziranom i institucionaliziranom ljevicom u Bosni i Hercegovini ima BAZU. Idejno – ideološki je neprepoznatljiva, nema preciznih idejnih poruka ZA šta se to zalaže, osim nekih uopćenih i uobičajenih fraza svojstvenih skoro svim političkim organizacijama na prostorima gdje je većinsko stanovništvo bošnjačke nacionalnosti. Ali ta bezličnost, pa i kastriranost socijaldemokratske ljevice je svojstvena velikoj većini članica SI, pa to ni u BiH nije izuzetak.

Pošto nema prepoznatljive i identifikacijske ideje – ideologije koja nudi nešto novo ili staro u novom, poboljšanom ruhu, teško je i govoriti o kadrovima koji bi iznijeli tu ideju. Inače, vanjski promatrač može lako steći impresiju da među reprezentativnim kadrovima u istupanjima u javnostima vlada prilična ideološka šarolikost, a kod nekih nema uopće bilo kakve idejno – ideološke prepoznatljivosti. Tehnomenađerstvo je dobro, ali u taktičkim i praktičnim realizacijama politika, ali ne i u oblikovanju strateških politika.

Vanjski promatrač može steći utisak da se u ovom procesu formiranja vlasti ono što se smatra organiziranom i institucionaliziranom ljevicom u Bosni i Hercegovini, ne snalazi, što je vjerojatno i tačno zbog nepostojanja BAZE, bez koje nema ni NADGRADNJE, odnosno pravilnog procesa dogovaranja i kompromisnog sporazumijevanja. Ljevica nema proaktivni pristup, nego se uglavnom daju reakcije na nečije akcije. Nijedan medij se nema pod kontrolom, radi čega trpi nesmiljenu negativnu medijsku kampanju koju vodi dinastijska mreža. Prijedlog je da se osnuje posebni AGITPROP koji bi imao u svojim rukama partijske medije. Nikome ne treba vjerovati, jer u BiH općenito vlada toksična atmosfera, posebno ne eksponentima neofeudalnog poretka i njihovim vazalima.

Posebno je problematičan M. Dodik koji u zadnjih 15 dana vješto djeluje kao da želi da dovede Osmorku u poziciju da se sama raspadne. Dugoročno projekt Osmorke narušava konsocijacijski model stvaranja vlasti, tako da ne bi trebalo biti čudno da Dodik i Čović, koji imaju jasno izrečene ciljeve i idejno – ideološku prepoznatljivost, žele ipak da prevare Osmorku. Da se nasuprot nas nalazi neko kao Konrad Adenaurer, onda se može biti pristojan kao Vili Brant (koji je izvorno bio ljevicarski krajnje komunisticki trockisticki ekstremista)…ali mi nemamo Konrade Adenaurere nasuprot nas, nego imamo likove koji bi prije odgovarali ruskoj carističkoj kamarili sa početka XX. st. ili establishmentu Kraljevine SHS/Jugoslavije ili likovima koji su se bavili švercom alkohola za vrijeme prohibicije u USA 20tih i 30tih godina prošlog stoljeća.

Rješenja

Organiziranom i institucionalizirana ljevica u Bosni i Hercegovini se mora vratiti na svoje tvorničke postavke kao organizacija koja provodi preobražaj revolucionarnog karaktera, bosanskohercegovačkog društva sa ciljem izgradnje kao napredne, socijalističke, demokratske republike Bosne i Hercegovine sastavljene od visoko-samoupravnih komuna. Taj povratak mora biti i po idejno – ideološkom i po kadrovskom i po akcionom planu. Puno se vrludalo, stidilo, lutalo, mešetarilo, prepuštalo neodgovornim i sumnjivim likovima. Onog trenutka kad establishmenti stranaka koje se nazivaju ljevičarskim ponovo prihvate poruku “Proleteri svih zemalja, ujedinite se”, koja je prognana, anatemisana i ismijavana već evo 30 i kusur godina, ljevica će ponovo biti snažna u Bosni i Hercegovini. Potrebno se odreći igranja na terenu neoliberala i šovinista, pred njihovom publikom, pred njihovim pravilima i sa njihovim sudijama i sa njihovom navijačkom propagandom. Mi imamo naš teren i naša pravila, samo trebamo naći prave igrače. I na osnovi toga treba prilagoditi taktiku svakodnevnog rada i djelovanja.

Zavođenje discipline među kadrovima, posebice u javnom istupanju. Proaktivno djelovanjem sa prepoznatljivim idejno – ideološkim porukama kao što su npr. :

• Ljevica je za republikansku Bosnu i Hercegovinu sastavljenu od samoupravnih komuna.
• Ljevica će provesti ukidanje neofeudalnog poretka i 18novembarsko-dejtonskog režima.
• Ljevica je za reindustrijalizaciju Bosne i Hercegovine, za obnovu poljoprivredne proizvodnje, za održivi razvoj, za financijsku samoodrživost, za energetsku samostalnost i samoodrživost, za obnovu obrazovnog, zdravstvenog i znanstvenog sustava, za kulturološku promjenu načina života, za zaštitu individualnih i kolektivnih prava, za demografsku obnovu, za pravedne i funkcionalne institucije, za smanjivanje birokratizacije i sl.

Prof. dr. sc. Salmedin Mesihović