Bosna i Hercegovina, „liberalna“ ili revolucionarna ljevica

Izbori održani 15. XI. 2020. donijeli su značajan preokret na političkoj sceni, sa različitim intenzitetom zavisno od kantona, entiteta i područja. Najviše se osjetio u većim urbanim cjelinama, izuzev u Mostaru gdje nisu još uvijek ni održani, pa je tako najveći intenzitet imao u sarajevskom kantonu. Međutim, već odmah po spoznaji rezultata, posebice onih za općinska vijeća, u javnosti se pojavilo pravo more analiza i „analiza“ kako je ko prošao i koliko je doprinio ovome preokretu. Najviše se te analitičke i „analitičke“ pažnje usmjerilo na pitanje uspjeha ili neuspjeha ljevice i lijevog centra i njihovih kontribucija u ovom preokretu. Naravno, i motivacije tih analiza su različite od onih dobronamjernih i iskrenih, preko onih koje služe za lijećenje osobnih i personalnih sukoba, ljubomora, ambicija i ciljeva, pa do onih zlonamjernih i spinovanih od strane poraženih režimskih snaga koje eto brinu o sudbini ljevice i lijevog centra jer ih je eto „podjarmio Dino“ i u kojima se kaže  kako opcije sa nacionalnim, nacionalističkim i klerikalnim platformama dominiraju još uvijek Bosnom i Hercegovinom. To je dovelo i do toga da se npr. u SDPu u javnosti ponovo javi ona kronična boljka ove stranke još od vremena kada su njoj dominirali Zlatko i Željko. Riječ je o personalizaciji i kadrovizaciji čitavog problema, dok se ideološki aspekt smatra potpuno nevažnim.

Činjenica jeste da od ovoga preokreta stranke koje se legitimiraju lijevom ili lijevocentrističkom pozicijom nisu značajnije uspjele da kapitaliziraju velike gubitke režimskih stranaka, ponajviše onih SDA. Ali razlog za to nije nikakvo „podjarmljivanje od Dine“, pa čak ni samo kadroviranje, koliko je problem čisto suštinske prirode. Prvo, historijski je determinizam da prvi val preokreta uvijek donosi onaj dio političkog spektra koji se otcijepio i kadrovski i ideološki od establishmenta, jer najbolje poznaju njegov modus operandi. Drugi, i još suštinskiji razlog zašto nije došlo do kapitalizacije gubitaka od strane stranaka koje se smatraju lijevom ili lijevocentrističkom pozicijom je ideološke naravi. Najveći problem toga da se pobijedi ta paradigma koja tri decenije vlada u Bosni i Hercegovini, pa se traži izlaz u njenim light varijantama je upravo u tome da se toj paradigmi primarno nacionalno – religijske podjele i opredjeljenja suprotstavlja ideja lijevo – liberalnog “građanskog”. Prvo riječ je o uopćenim apstrakcijama, “građansko” se kod nas često može promatrati kao buržoaska ideologija (što je ustvari i njeno izvorno značenje), kao progresivička, urbano-elitistička ideologija ili čak kao pokušaj da se zamaskira pokušaj prevlasti većinske nacional-religiozne zajednice. Drugo, lijevo – liberalno je oksimoronska konstrukcija koja samo služi da se eventualno ljevičarskim organizacijama otupi oštrica nastupa, izbaci njen revolucionarni karakter, avangardistički nastup i populistički pristup narodnim masama. Treće, jedno je ljevičarska ideologija koja je uvijek okrenuta masama i interesima obespravljenih, ima avangardistički interes prema budučnosti, a drugo je liberalna ideologija koja je uvijek čisto centristička i uvijek okrenuta interesima elite i ima status quo interes prema budučnosti. Četvrto, deideologiziranje ljevice je inače strateški cilj neoliberalizma i njegovih elita, koje to izražavaju preko svojih pupita i marioneta u medijima i dijelu NGO.

Krenuti na nacionalne i klerikalne ideologije, koje imaju jednostavne priče i koje su okrenute širim masama, samo sa anemičnom, apatičnom idejom tzv. građanskog lijevo – liberalnog je uvijek osuđeno na propast. Bez revolucionarnog naboja, ljevičarskog novog idejnog i akcionog programa koji nedvosmisleno zagovara i provodi demokratski socijalizam i republikanizam, sa jasnim i preciznim obraćanjem širim masama, i naravno bez lojalnog (ideji i načelima) avangardističkog jezgra teško se može očekivati snažna alternative nacional-klerikalnim koncepcijama koje na svojoj strani imaju i samo društveno – političkog uređenje 18novembarsko – dejtonskog sustava. I zato ponovo pozivam sve istinski opredjeljenje ljevičare, idejno – ideološki diferencirane organizacije, skupine i grupe na idejno – akciono jedinstvo i okretanje prema gradnji revolucionarne ljevice, koja, opet dokazano historijskim determinizmom, jedina može sa svojim korjenitim djelovanjem prvo zaustaviti dalju totalnu destrukciju, zatim izvršiti reintegraciju Bosne i Hercegovine, i na kraju je povesti u opći napredni preobražaj.

Prof. dr. sc. Salmedin Mesihović