Sedin Spahić: Pandemija izbora

21 May 2020
Vrijeme čitanja: 3 min

Nije, zaista, bilo potrebno biti neki prorok da se pretpostavi da će se stabilizacijom situacije pokušati nadoknaditi dva mjeseca tek sporadičnih izliva nacionalizma u regionu, te da će se situacija po tom pitanju „normalizirati“, a možda i pojačati s obzirom da vrlo brzo Hrvatsku čekaju parlamentarni, Srbiju parlamentarni i lokalni, a Bosnu i Hercegovinu lokalni izbori. Svi ekonomski problemi, svi problemi zdravstva, sve korupcijske afere će se probati „riješiti“ bacanjem u prvi plan nekih pitanja iz prošlosti, a na koja su građani osjetljivi, te tako pokušati prikupiti poene. Osim toga, poeni će se pokušati prikupiti i na „dobrom“ upravljanju krizom. Naravno, nije riječ o nekim fenomenalnim mjerama, koje su omogućile da se izbjegne katastrofa, nego o vrlo represivnim mjerama, a koje su imale za cilj da prekriju sve mane zdravstvenog sistema ovih država.

Hrvatska

Vladajuća većina predvođena HDZ-om je iskoristila idealan momenat da svojoj nestabilnoj većini u parlamentu „skrati muke“ i raspusti parlament do izbora. Tajming je bio idealan, jer kao što sam već i naveo Hrvatska je bez većih zdravstvenih posljedica prebrodila krizu, upumpala velike novce u ekonomiju, a s obzirom da u velikoj mjeri Hrvatska ekonomija ovisi od turizma realni gubici se neće znati prije izbora. Osim toga, nepopularno pitanje obnove Zagreba nakon zemljotresa, a oko kojeg se nije mogao pronaći dogovor između koalicionih partnera Milana Bandića i HDZ-a se ostavio za period poslije izbora, što također pogoduje HDZ-u, jer rješavanje takvih nepopularnih pitanja nužno znači nezadovoljstvo pojedinaca tim rješenjima. Momenat je idealan i iz razloga što su kao i inače pitanja iz 2. svjetskog rata dobila na značaju, a najprije zbog napokon otvorenog suprostavljanja fašističkim pozdravima od strane predsjednika Milanovića i svakako zbog Bleiburga, a koji se „prelio“ očekivano i u Bosnu i Hercegovinu s obzirom da se ozbiljno biračko tijelo nalazi i u Bosni i Hercegovini.

Ozbiljniji domet (više od 2 ili 3 zastupnika) mogu ostvariti na ovim izborima jedino HDZ, stranke okupljene oko SDP-a, nacionalisti okupljeni oko Miroslava Škore, te MOST. Pregovori oko zajedničkog nastupa MOST-a i pokreta Miroslava Škore su navodno propali iz razloga što je MOST tražio garanciju da se neće koalirati sa HDZ-om nakon izbora. SDP je otvoreno rekao da ne planira koalirati niti sa jednom od ove 3 stranke. Trenutne ankete predviđaju približno isti broj mandata i HDZ-u i SDP-u, a to znači da niti jedna od ove dvije stranke neće biti u stanju sama formirati većinu. U takvom odnosu snaga najrealnija je koalicija HDZ-a i pokreta Miroslava Škore, a nije nemoguće da ukoliko SDP ostvari neki manji rast do izbora formira koaliciju sa IDS-om (ukoliko ne odu u predizbornu već), nekim strankama koje će imati domet u samo jednoj izbornoj jedinici, te predstavnicima nacionalnih manjina, a prije svega SDSS će sigurno prije podržati SDP i zbog ranijeg zalaganja Milanovića za ćirilicu u Vukovaru, a i iz zbog sukoba sa HDZ-om u toj lokalnoj samoupravi, a izdvojit ćemo samo da se borba za ćirilicu nazvala nastavkom velikosrpske agresije. MOST je prema trenutnim najavama najvećih stranaka „osuđen“ na opoziciono djelovanje.

Srbija

Vlast u Srbiji je krizu iskoristila za medijsku promociju. Počelo je sa zabranom gostovanja u emisijama za vrijeme policijskog sata svima koji nisu vlast ili doktori delegirani od strane vlasti, a završilo se sa „spontanim“ protestima protiv protesta opozicije. Predsjednik Vučić je svaku noć držao pressice za javnost i hodao po Srbiji direktno uručivajući medicinsku opremu. Opozicija se povremeno pojavljivala na opozicionim medijima i apsolutno ništa konkretno nije uradila. Impotencija opozicije u Srbiji, a koja je dijelom zasluga i nedostatka medijskih sloboda, se pokazala u ovim teškim vremenima kao idealan argument protiv same opozicije. Nedostatak zajedničkog djelovanja, a prvenstveno oko ideje bojkota izbora, prozivanje opozicije koja želi na izbore od one koja ne želi i obratno, a uz prethodno rasipanje iste na mnoštvo stranaka, je dovelo Vučića u opravdan strah da niti jedna od tih stranaka neće moći preći izborni prag, a što se baš neće dopasti Zapadu.

Vučić neće imati problem oko toga da li će on dovoljno glasova osvojiti, nego da li će ih previše osvojiti, to jeste da li se on želi predstaviti Zapadu kao neki novi Putin koji ima 2/3 većinu i koji od svojih koalicionih partnera mora praviti lažnu opoziciju. Vučić neće imati ni problem sa pitanjem Kosova u predizbornom periodu, jer je Kosovo steklo nezavisnost za vrijeme „onih prije“, a javnost se već priprema za potencijalno priznanje izjavama o tome kako je bolje dobiti nešto nego ništa, a za razliku od ranijih vremena kad je bilo zastupljeno kategoričko ne.

Bosna i Hercegovina

Iako je Bosna i Hercegovina dobro prošla po pitanju zdravstvene situacije, na ekonomskom planu doživljava potpunu katastrofu. Sporadično reagovanje, mjere za spas ekonomije koje su se donijele tek kad se većina djelatnosti počela vraćati „normalnom“ djelovanju su dovele do velikog broja otkaza, a najviše u Federaciji BiH, a kao rezultat toga imamo da je samo u Federaciji BiH otkaz dobilo više ljudi nego li u cijeloj Srbiji i Hrvatskoj.

Ono što je dalo pečat ovoj krizi nažalost nisu ni doktori ni pozitivne priče, nego problematične javne nabavke koje su se javljale iz dana u dan i koje su obišle cijeli svijet. Osim što su pojedini akteri javnih nabavki bili članovi vladajućih stranaka, vlade su dužne i da nadziru tijela koja se bave nabavkama s obzirom da su ta tijela koja su obavljala nabavke pod njihovom kontrolom, a i vlade ih imenuju.

Zbog navedenih razloga, a za razliku od Srbije i Hrvatske, u Bosni i Hercegovini se pokušavaju što je duže moguće prolongirati izbori ne bi li se u međuvremenu ekonomska situacija stabilizirala i ne bi li se priča sa afera skrenula. Umjesto toga se kao priča podmetnula Bleiburg i, kao što sam pisao u tekstovima na početku pandemije, otvorio se prostor da se skrene priča sa svih ovih problema, a da se kroz nacionalizam unesu tenzije, kojih je istina manje bilo u prethodnim mjesecima.

Također, vladajućoj koaliciji je potrebno još vremena da pronađe kandidate lažne opozicije, koji će pokušati oduzeti glasove opoziciji da bi trenutna vlast se u većim lokalnim samoupravama zadržala ili pokušala doći na vlast. Tako SDA pokušava pridobiti Tuzlu i Zenicu, a zadržati Sarajevo gdje se analazirajući rezultate prethodnih izbora javlja ozbiljna šansa da opozicija zajedničkim djelovanjem može doći na vlast. SNSD pokušava zadržati Banja Luku, a koju je najgore pogodila pandemija, dok je „posao“ sa načelnicima iz opozicionih stranaka već obavljen. HDZ nema te probleme s obzirom da izbora u Mostaru svakako nema i rade sa svojim partnerima iz SDA da ih što duže ne bude, a u ostalim opštinama i gradovima dobro kotiraju.

VEZANI ČLANCI