Gdje si kad je najteže?

Do izbijanje korona virusa politička scena u Bosni i Hercegovini je obilovala međunacionalnim tenzijama te svakodnevnim pozivanjem na sprečavanje rasturanja ove zemlje. U prvoj liniji odbrane naše zemlje su stojala dva čovjeka, član predsjedništva BiH, gospodin Željko Komšić, ratni veteran i uzdanica bosanskohercegovačkog građanstva već dugi niz godina, te kandidat za bošnjačkog člana predsjedništva, gospodin Denis Bećirović, koji je uvijek spreman da “rekne” sudbosnosno “NE” Miloradu Dodiku i njegovim podanicima. Prvi je bio spreman da žrtvuje socijaldemokratiju, obraz pa čak i budućnost svoje političke karijere u odbrani BiH, kako on to reče, dok drugi nije ništa žrtvovao.

U posljednjih 15 dana, od proglašenja globalne pandemije u svijetu te postepenog donošenja restriktivnih mjera po svim društvenim pitanjima u našoj zemlji, našim “braniocima” je maca pojela jezik, dok “omraženi” likovi stupaju na scenu. U ulozi državnog neprijatelja broj jedan, koja njemu uopšte ne smeta, Milorad Dodik se ponio koliko toliko državnički. Prekinuo je na trenutak sva politikanstva i priče o secesijama i referendumima, te se u potpunosti posvetio rješavanju novonastale globalne krize u našoj zemlji. Državni ministar za sigurnost, Fahrudin Radončić, omraženi lik iz epizode “Vlada KS” već mjesec dana skače diljem BiH trudeći se da riješi sve sigurnosne probleme u zemlji.

A “branioci” BiH i građanskog poretka šute. Twitter nalozi im zakazali, a retorika ispuhala. Oni su tu samo onda kada treba izgovoriti sudbonosno “NE” glupostima Milorada Dodika, a u slučaju da Mile nije raspoložen za raspiranje međunacionalnih tenzija, te se bavi bitnijim stvarima po društvo, njihov smisao se izgubi. Ili možda sjede u karantenu i čekaju naredbe istinske vlasti, te time još jednom pokazuju da su marionete vlasti, te da se kao i što se sumnja u narodu, oni a ma baš ništa i ne pitaju.

Naročito je značajna uloga Želja Komšića. Znamo već da će rastegnuti samoizolaciju i smisliti, kao i uvijek, neko opravdanje zašto nije mogao uraditi ništa. Ipak, Komšić kao član Predsjedništva ima teret odluke. Nevezano za političku opciju, vrh države bi morao reagovati kao i svugdje u svijetu. Predsjedništvo je, naime, izvršna vlast. Dakle, Komšić i njegov kabinet napunjen do vrha mediokritetima poput Rusmira Mesihovića uz malu pomoć telefona mogu pokrenuti akciju i tražiti pomoć od jačih zemalja. Mogu pozvati firme i tražiti prenamjenu proizvodnje. Mogu iskoristiti diplomatske odnose kojim se Predsjedništvo i bavi. Osim toga, Komšić je lider i DF-a. Ta stranka u KS ima ministra zdravstva Rusmira Mesihovića koji ne radi uopšte ništa, a to, očito, ne smeta ni Željku Komšiću. Već sada su debelo zakasnili sa potezima, a očito ne planiraju skorije se baviti svojim poslom. Saopštenja o Dodiku su lagodan posao, nabaviti pokoju masku je ipak iznad kapaciteta Željka Komšića. Patriotizam je fasovao teži oblik Korona virusa i umro zbog nedostatka kapaciteta lidera DF-a.

Nacionalisti, uvijek spremni da zaštite svoj narod od invazije ne pokazuju dvodecenijsku proklamovanu odlučnost. Bošnjake tako čuva Fadil Novalić, koji ni masku ne zna svezati. Tu je i Sebija Izetbegović, koja preferira testirati samo SDA kadrove poput Novalića. Zakazao i nacionalizam, ali nema ko ukazati na to. Na bezobraznu odluku Fadila Novalića da svima smanji plate šuti i ljevica i desnica. Drugim riječima, odgovara im da se plate smanje i onim koji su izloženi zarazi i koji ugodno sjede po kabinetima i kućama.

Ljevica ne koristi priliku da pokaže drugo lice i ukaže na sve propuste vlasti koji u jeku krize treniraju strogoću i ispituju granice svojih totalitarizama. Položaj radnika ih ne zanima. Ideju u koju se kunu kao spasonosnu opciju ostaje samo ideja za saopštenja, zasad se čeka da kriza prođe. Ništa novo od pijuna režima iz famozne koalicije. Nemojte se začuditi da “kad sve ovo bude juče” narod se zapita “gdje ste bili vi, kad je bilo najteže?”.