Za koga radi Senad Pećanin?
Reagirajući na gostovanje predsjednika SDP BiH Nermina Nikšića u Centralnom dnevniku Senada Hadžifejzovića, Senad Pećanin se posvađao sa Zlatkom Lagumdžijom. Pećanin, prema ocjeni brojnih komentatora djelovao je tokom novinske karijere kao Silajdžićev medijski potrčko, tvrdi da Nikšić otvoreno laže ovdašnju javnost o okolnostima u kojima je usvojen Zakon o prebivalištu:
“Nermin Nikšić laže Hadžifejzovića: Lagumdžijina funkcija u Vijeću ministara plaćena je Zakonom o prebivalištu, zbog kojeg je povratnicima u RS lakše prijaviti se u Minhenu nego u Srebrenici. A tada, i ne samo tada, Nikšić ga je podanički podržavao, unatoč upozorenjima gdje to vodi i BiH i SDP.”
Lošiji poznavaoci ovdašnjih političkih prilika možda se neće sjetiti činjenice da je Senad Pećanin u vrijeme donošenja ovog zakona zdušno navijao za Harisa Silajdžića i njegovu promašenu politiku s jeftinom parolom 100% bošnjačke BiH, baš kao što je ovog propalog političara javno podržavao u rušenju poznatog Aprilskog paketa ustavnih promjena, za koji danas gotovo svi poznavatelji odnosa u našoj zemlji tvrde da je bio najbolja šansa za obnovu naše države. Udruženim političko-medijskim poduhvatom Silajdžić i Pečanin uništili su sve šanse da se naša zemlja iščupa iz luđačke košulje Dejtonskog sporazuma. To je Pečaninov najveći medijski doprinos produbljivanju bosanskohercegovačke političke krize u kojoj je Republika Srpska dobila šansu da postane država, a da Federacija BiH postane prostorom krize i nerješivog sukoba između bošnjačke i hrvatske etnopolitike.
Dok danas javno moralizira i traži smjene Nermina Nikšića i Peđe Kojovića s čela SDP-a i Naše stranke, tobože zabrinut zbog izbornih rezultata ove dvije stranke, Pećanin glumi patriotsku gromadu i neupitnog moralnog autoriteta, zaboravljajući svoju bezmjernu odgovornost za medijsku i ideološku pripremu Silajdžićevog samoubilačkog političkog poteza, čiju cijenu, nažalost, najviše plaćaju građani i građanke Bosne i Hercegovine.
Za razliku od Nikšića, koji je objasnio da je donošenje Zakona o prebivalištu uslovila međunarodna zajednica prijetnjom da će građanima BiH ukinuti vizni režim za putovanje u zemlje EU, Pećanin otvoreno laže povezujući donošenje ovog zakona i Lagumdžijnu funkciju u tadašanjem Vijeću ministara. I dok svaki građanin zna da sastav Vijeća ministara ne zavisi od donošenja nekog od zakonskih akata, već od izbornih rezultata, Silajdžićev novinar kuje jeftine teorije zavjere, optužujući Nikšića da je podanički podržavao Lagumdžiju, kojeg je, gle čuda, SDP pod Nikšićevim vodstvom isključio iz ove partije.
Pećanin, naravno, ne govori da je navedeni Zakon o prebivalištu upravo i nametnut iz Minhena, odnosno, iz EU i ostatka međunarodne zajednice zavrtanjem ruku na konto bezviznog režima. Doneseni zakon sličniji je onom o istoj stvari u Njemačkoj nego prijašnji. Problem zapravo nije u Zakonu, nego u njegovoj zloupotrebi, a za taj problem postoji drugačiji pravni lijek, samo ga, opet za razliku od Nikšića, Pećanin ne želi izreći da ne bi povrijedio svoje današnje nalogodavce. A taj pravni lijek je u rukama SDA, koja može pokrenuti procedure za promjene spornog zakona, ako se on zloupotrebljava.
Prijašnji Zakon o prebivalištu je koristio, o čemu Pečanin šuti, upravo SDA-u da fiktivno prikazuje veći broj povratnika nego ih doista ima u RS-u. Ovako, jasno je da Aneks 7 o povratku nije implementiran, kao i da vječito SDA Ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica nije uradilo ništa za povratak. A tu je ključ problema. Povratnici se nisu vratili u RS uprkos ogromnim donacijama, dok SDA godinama ubjeđuje javnost kako ulazi u vlast sa SNSD-om u RS-u da bi pomogla povratnicima.
No, vraćajući se na iznenadno moralno prosvjetljenje Senada Pećanina, vrijeme je da on javnosti ponudi odgovore na neka pitanja, kakva su na primjer ona vezana za stan iza Katoličke crkve na Marindvoru i službu direktno povezanu s tim stanom. A posebno je pitanje zašto je podržavao Silajdžića u rušenju Aprilskog paketa ustavnih promjena? Osjeća li ikakvu, makar i minimalnu moralnu odgovornost za tadašnje uništavanje šanse za izlazak naše zemlje iz ustavne krize?
