Potrebe za stabilnošću i sigurnošću elektroenergetskog sistema Bosne i Hercegovine – energetski suverenitet i sprečavanje energetskog siromaštva

02 Sep 2021
Vrijeme čitanja: 6 min

Piše: dr.sc. Muhamed Mujakić

 

Moderni svijet danas bi bio nemoguć bez stabilnosti i sigurnosti snadbijevanja električnom energijom. Rad industrije, društva općenito a i domaćinstava je nezamisliv uz ograničenja ili redukcije u snadbijevanju električnom energijom. U  “Okvirnoj energetskoj strategiji Bosne i Hercegovine do 2035. godine”, naznačena je vizija Bosne i Hercegovine za njen energetski sektor u narednom periodu u pogledu stvaranja konkurentnog i održivog energetskog sistema s naglaskom na dugoročnu sigurnost snabdevanja električnom energijom. Za malu ekonomiju u razvoju kao što je Bosna i Hercegovina, energetska sigurnost je više nego važna. BiH sada osigurava snadbijevanje energijom zahvaljujući velikom sektoru termoenergije, ali imperativi dekarbonizacije čine tranziciju energije neizbježnom, uključujući postepeno ukidanje ugljena. Međutim, u ovoj fazi zamrzavanje svih novih ulaganja u projekte toplinske energije možda nije poželjna strategija.

 

Za malu ekonomiju u razvoju kao što je Bosna i Hercegovina, ne treba zanemariti ni pojam energetskog siromaštva. Energetsko siromaštvo definira se kao situacija kada jedno domaćinstvo za grijanje stambenog prostora troši više od deset posto (10%) svojih prihoda. Energetsko siromaštvo je evropska i svjetska stvarnost, ali i rastući problem u zemljama jugoistočne Evrope.  U BiH je veoma rasprostranjena pojava da jedno domaćinstvo nije u mogućnosti da sebi priušti dovoljno energije zbog ekonomskih razloga. Potrebno je napraviti razliku između energetskog siromaštva i nedostatka energije uslijed nedostatka energetske infrastrukture. Ovaj problem je posebno prisutan i težak u zimskom periodu, a njegovi najveći uzročnici su niski prihodi i visoke cijene energenata, naročito električne energije. Tome doprinose i veliki gubici toplotne energije uslijed loše izolacije stambenih objekata, te paušalno plaćanje grijanja bez obzira na broj korisnika i visinu prihoda u domaćinstvu. Ovaj, izuzetno važan i teško rješiv problem, zaslužuje posebnu pažnju. U razvijenim zemljama ovakav problem se djelomično rješava zakonima kojima se daju olakšice za kućanstva sa niskim prihodima. Također se donose uredbe i uvode sistemi socijalne pomoći, a bitno je napraviti razliku u odnosu na korištenje različitih energenata. Stvaranje okruženja u kojem bi se energija tretirala kako i svaka druga tržišna roba koja bi se prodavala i kupovala po konkurentskim principima otvorilo bi mogućnost građanima da na bolji i efikasniji način upravljaju svojim troškovima, ali i da imaju izbor uzimajući u obzir vrstu energenta.

 

Jedan od najvećih do sada poslijeratnih investicionih projekata u elektroenergetskom sektoru u Bosni i Hercegovini je Projekat Elektroprivrede BiH zamjenski Blok 7 – snage 450 MW u Termoelektrani Tuzla, jedna od najvećih planiranih investicija u BiH, čijom bi realizacijom Termoelektrana Tuzla dobila proizvodni kapacitet visoke efikasnosti te i u skladu s tim i smanjenje emisije stakleničkih plinova (stari blokovi imaju stupanj korisnosti cca 30% , a novi Blok 7 u kondenzacionom režimu > 42 %, a u kogenerativnom > 62 %), a radio bi bez ispuštanja otpadnih voda. Zamjenski Blok 7 predviđen je za rad u kogeneraciji i uz isporuku električne energije vršio bi i isporuku toplinske energije za daljinsko grijanje gradova Tuzla i Lukavac (perspektivno i Živinica), što ima vrlo povoljan utjecaj na okoliš u ovim gradovima jer bi se smanjilo grijanje na čvrsta goriva.

 

Planirano je da zamjenski Blok 7 ima sve potrebne elemente koji omogućavaju izgradnju u skladu sa najboljim raspoloživim tehnikama za postrojenja za sagorijevanje – LCP BAT (Best Available Techniques), a bio bi usklađen sa dijelom Direktive 2010/75/EU o industrijskim emisijama (IED) koji se odnosi na postrojenja za sagorijevanje (Poglavlje III, Annex V).

Ugovorene garantne vrijednosti emisija zamjenskog Bloka 7 (pri normalnim uslovima i sadržaju O2 od 6%)  su u skladu sa graničnim vrijednostima iz Priloga V, dio 2 Direktive 2010/75/EU:

– SO2                   ≤ 150 mg/Nm3,

– NOx                  ≤ 200 mg/Nm3,

– čvrste čestice    ≤   10 mg/Nm3.

Izgradnja zamjenskog Bloka 7 bi dalo pozitivne efekte u užem i širem okruženju Termoelektrane, posljedično kroz smanjenje emisija u zrak, vodu i tlo, te zbog primjene okolinski najprihvatljivijeg načina deponiranja produkata sagorijevanja. U odnosu  na  postojeće  stanje  na  starim  blokovima  u  TE  ¨Tuzla¨, izgradnjom zamjenskog Bloka 7  smanjenje postojećih emisija bilo bi i do 20 puta niže.

Stalna potreba za električnom energijom, energetski suverenitet, odnosno bazna osnova, zastarjelost postojećih blokova i sve strožiji ekološki standardi, na kojima insistira EU, nameću potrebu izgradnje novih, savremenijih objekata za proizvodnju električne energije s unaprijeđenim tehničkim i ekološkim performansama.

Zbog strateškog značaja za energetski sektor, širu društvenu zajednicu, energetsku neovisnost Federacije BiH, odnosno Bosne i Hercegovine, ukupni  privredni razvoj i unapređenje života stanovništva ovaj projekat ima prioritetan značaj za društvo.

 

Stručnjaci, pa čak i eksperti za oblast zagađenja zraka kao što je Martin Tais, smatraju, da bi radikalna energetska tranzicija mogla destabilizirati energetski i makroekonomski razvoj u Bosni i Hercegovini, zemlji čijom trenutnom proizvodnjom električne energije dominira toplinska energija.  Energetska tranzicija, uključujući postupno ukidanje ugljena, globalni je trend, ali se ne bi trebala provoditi na način koji ugrožava stabilnost ekonomije u određenim zemljama u tranziciji kao i onima koje još uvijek nisu članice Evropske unije.

 

Trenutno, termoelektrane godišnje proizvode oko 70 posto ukupne proizvodnje električne energije u BiH. Oni su najveći i najpouzdaniji izvor napajanja električnom energijom u zemlji, jer proizvodnja hidroenergije, čiji je instalirani kapacitet čak nešto veći od toplinske energije, varira s godišnjim dobima i sve je više pogođena sušom u posljednjem desetljeću. Proizvodnja električne energije iz vjetroelektrana čini manje od 2 posto ukupne proizvodnje električne energije u ovom trenutku.

 

Činjenice su da u Bosni i Hercegovini, ugljen čini preko 65 posto primarne potrošnje energije u zemlji, a ukupne geološke rezerve uglja u zemlji su oko 5,763 milijardi tona, prema službenim statistikama.

 

Iako je trenutni ukupni instalirani kapacitet hidroenergije u BiH nešto veći od njene toplinske energije, proizvodnja hidroelektrana činila je samo 28 posto ukupne proizvodnje električne energije u zemlji prošle godine. Taj je postotak još niži u godinama s izrazito nepovoljnim hidrološkim uvjetima, poput onih iz 2017. Ako se uzme opredjeljenost sprečavanja izgradnje mini hidroelektrana na rijekama onda stoji da bi jedan novi zamjenski termoblok u perspektivi ipak imao svoju višedimenzionalnu opravdanost.

 

Instalirani kapacitet obnovljive odnosno neupravljive energije, poput energije vjetra i sunca u BiH, postepeno se povećava posljednjih godina, ali će njihov doprinos cjelokupnom elektroenergetskom sistemu u zemlji ostati na niskom nivou duže vrijeme, kako zbog nedovoljnih kvota obnovljivih odnosno neupravljivih izvora električne energije, tako i zbog nedovoljne regulacije balansiranja (odstupanja u sistemu), ali i nepokrivenosti elektroenergetske prijenosne ili distributivne mreže.

 

Dugoročno i Bosna i Hercegovina treba da ima opredjeljenje ka energetskoj tranziciji i ka obnovljivim odnosno neupravljivim izvorima energije ali trenutna efikasnost isporuke novih projekata energije vjetra i sunca je drugo veliko pitanje. BiH trenutno ima tri veće vjetroelektrane: Jelovača od 36 MW, Mesihovina od 50,6 MW i Podveležje 1 od 48 MW koje su započele proizvodnju električne energije 2018., 2019. i 2021. godine. Administrativne procedure su bile veoma duge te se predviđa da ako se ne izgradi Blok 7 TE Tuzla, instalisane snage 450 MW, ukupna godišnja proizvodnja električne energije u BiH neće moći zadovoljiti potrošnju od 2030. godine, što će zemlju pretvoriti u neto uvoznika električne energije i potencijalno povećati troškove električne energije njegovih stanovnika.

 

Obnovljivi odnosno neupravljivi izvori bit će glavni izvor energije u budućnosti. Budući da će potražnja za energijom u zgradama, transportu i industriji naglo pasti zbog sve efikasnije upotrebe energije, transformacija opskrbe električnom energijom u BiH prema sistemu koji se temelji na obnovljivim odnosno neupravljivim izvorima energije do 2050. godine, uz održavanje sigurnosti opskrbe, tehnički je izvediva. Ključni izazov je uravnotežiti proizvodnju i potrošnju tokom procesa tranzicije energije, a istovremeno osigurati da električna energija ostane pristupačna za potrošače.

 

Racionalan i otporan elektroenergetski sistem ključan je za osiguranje opskrbe energijom i podmirivanje potražnje rastuće ekonomije, a to znači da su toplinska i hidroenergija neophodni u pripravnosti za vjetroelektrane i solarnu energiju za BiH.

 

U slučaju naglih odluka i tranformacija koje nisu praćene SWOT, cost-benefit i drugim analizama, očekuje se eventualno povećanje cijena električne energije kako za domaćinstva tako i za industriju. Uzmimo za primjer Njemačku, gdje je cijena električne energije u toj zemlji brzo porasla nakon odluke o naglom napuštanju proizvodnje elektriične energije iz ugljena. Od 2012. do 2021. godine cijena električne energije za stanovnike porasla je sa cca 25 eura po kWh na preko 30 eura po kWh, odnosno oko 20 posto, a ukupni dodatni troškovi električne energije do 2030. godine doseći će 54 milijarde eura.

 

Visok postotak toplinske energije u njenoj strukturi energije garancija je niskih tarifa električne energije u BiH, koje su među najnižim u cijeloj Evropi, a također omogućava zemlji da ostane ključni izvoznik električne energije u regiji. BiH je prošle godine izvezla električne energije u vrijednosti 497 miliona KM, što čini 4,6 posto ukupnog izvoza.

 

Izvoz jeftine energije iz BiH pogoduje ekonomskom rastu cijele regije, budući da su zemlje u regionu u stanju podstaći svoju ekonomiju niskim troškovima električne energije kako bi povećale svoju konkurentnost, kažu stručnjaci.

U BiH je energetski sektor također tradicionalno jedna od ekonomskih grana koje pružaju najveći broj radnih mjesta.

 

Prema podacima s webinara na temu Transition Away from Coal in BiH, koji je u junu ove godine održao Stockholmski institut za okoliš (SEI), više od 17.000 radnika zaposleno je u 11 operativnih rudnika uglja i pet termoelektrana u zemlji. Prema zvaničnim podacima o zaposlenosti iz BiH, otprilike isti broj ljudi bio je zaposlen u sektoru snabdijevanja električnom energijom, gasom, parom i klimatizacijom u maju ove godine. To znači da je jedan od 25 zaposlenih ljudi u BiH zaposlen u energetskom sektoru.

 

S obzirom da je stopa registrirane nezaposlenosti u BiH na kraju prošle godine iznosila 33,7 posto, što je pozicionira kao jednu od zemalja s najvećom stopom nezaposlenosti u svijetu, energetski sektor je ključ za dobrobit ljudi u BiH. Ovo je povezano s činjenicom da rudarstvo i industrija opskrbe električnom energijom nude veće plate od većine drugih u zemlji, s mjesečno isplaćenom neto dobiti u maju ove godine od 1.127 KM i 1.480 KM, te da su mnogi radnici u industriji jedini hljeb zarađuju za svoje porodice.

 

U slučaju da Blok 7 TE Tuzla ne bude izgrađen, zbog gašenja pet postojećih blokova u TE Tuzla i TE Kakanj, bilans električne energije u BiH za scenarij veće potrošnje bio bi negativan do 2030. godine. To znači da će prema ovom scenariju, potrebe zemlje u opskrbi električnom energijom morale bi se zadovoljiti većim uvozom električne energije. To će povećati troškove opskrbe električnom energijom i pogoršati postojeći financijski nedostatak.

 

Ako bude izgrađen, tada će novi blok proizvoditi 2.620 GWh električne energije svake godine, što je 30 posto trenutnog izvoza električne energije u zemlji, i generirati 131 milion eura izvoznih prihoda za zemlju godišnje.

Projekt je također potencijalno otvaranje novih radnih mjesta kao ključna infrastrukturna investicija u zemlji, budući da su društveno-ekonomske koristi od takvih ulaganja široko priznate.

 

BiH kao jedna od najmanje razvijenih ekonomija u Evropi ne može si priuštiti da zanemari svoju snagu i potencijal u ekonomskom razvoju. Energetska tranzicija je i imperativ i novi pokretač rasta, ali sigurnost opskrbe električnom energijom i ekonomska stabilnost podjednako su važni za mala i osjetljiva gospodarstva poput BiH.

 

Kad se uzmu u obzir sve objektivne činjenice, ovaj višegeneracijski Projekat Bloka 7 u Termoelektrani Tuzla ne bi trebao da ima alternativu.

 

Stavovi su lični stavovi autora i na bilo koji način nisu povezani sa zvaničnim stavovima institucije za koju radi ili je angažovan.

VEZANI ČLANCI

FACEBOOK