Koronavirus, tržište i država
Država i tržište su dvije strane istog kapitalističkog novčića, piše Dragan Plavšić.
Kapitalizam oduvijek ima dvije strane u sebi: unutrašnju stranu (private side), tj. tržište, te onu javnu/društvenu (public side), koja podrazumijeva državu.
Unutrašnja strana podrazumijeva se po automatizmu, kapitalist želi slobodu da se natječe za profit na tržištu. Ovo je obično popraćeno idelogijom slobodnog natjecanja an tržištu, pravima pojedinaca i nepovredivosti privatnog vlasništva.
Društvena strana kapitalizma je ona koju kapitalisti preferiraju u vrijeme potrebe, kada trpe gubitke, iz bilo kojeg razloga. Tada od države traže da privatne gubitke tretiraju kao društvene. Na scenu stupa ideologija „zajedništva u nevolji“, zajedničkog interesa i dobrobiti nacije.
Kapitalizam nikad nije bio spašen na tržištu, jer tržište ne može spasiti kapitalizam. Prepušteno samo sebi, tržište zahtjeva veliku ljudsku žrtvu, pa logika koja modificira slobodno tržište postaje nužnom da bi spasila samo tržište. Država podupire tu logiku, posebno u vremenu krize, što je jedan od razloga zašto tržište treba državu.
Kriza uzrokovana koronavirusom i plan za spašavanje plata Rišija Sunaka (ministra finansija i privrede Ujedinjenog Kraljevstva) još jednom su pokazali da je veza između tržišta i države neophodna. To je takođe pokazao i slom od prije nešto više od decenije, kada su države spasile firme koje su bile „suviše velike da propadnu“ i upumpale milijarde funti u ekonomiju.
Uprkos tome, svakodnevno nailazimo na stav da su tržište i država suprotstavljeni jedno drugom. Ovo je odraz tipične perspektive kapitalista koji zahtijevaju da budu slobodni od uplitanja države. Zbog toga neki desni ideolozi preispituju Sunakovu odluku da nacionalizuje platne listove u državi.
Ali svakodnevno nailazimo i na tipični stav mnogih na ljevici koji intervenciju države vide kao svojevrsni socijalistički protivotrov, koji modifikuje određene slobode tržišta kako bi se udovoljilo socijalnim zahtijevima. Zbog ovoga je i Frensis O’Grejdi u ime Kongresa sindikata Velike Britanije pozdravio Sunakov plan.
Međutim, tržište i država nisu suprotstavljeni u pravom smislu te riječi. Oni su samo suprotne strane istog novčića, a to uopšte nije isto.
U ovom svjetlu treba da razmotrimo naš odgovor na Sunakov plan. Izvijesno, pogrešno je da ga hvalimo na isti način kao što je to uradio O’Grejdi, zato što znamo da je Sunakov cilj da sačuva tržište za bolja vremena. Na ovo mislimo kada kažemo da je država suprotna strana istog kapitalističkog novčića u odnosu na tržište.
Međutim, od ključne je važnosti to da je Sunak bio primoran da suspenduje način na koji kapitalizam uobičajeno funkcioniše. Na ovo mislimo kada kažemo da je država suprotna strana istog kapitalističkog novčića u odnosu na tržište, zato što njene intervencije u ekonomiju znače još jednu krizu koju tržište ne može da riješi bez ogromne cijene u ljudskim životima, koja dovodi do političke nestabilnosti.
Činjenica da imamo ovu intervenciju stoga otvara vrata socijalistima i socijalistkinjama, ne samo da se zalažu za sveobuhvatnije mjere kako bi se adresirala neposredna kriza – kao što je nacionalizacija privatnih bolnica – već i da traže radikalnu demokratsku transformaciju ekonomije koja će moć staviti u ruke onih na čijem radu ekonomija i sama počiva. Aksiom je, ili bi trebalo da bude, da državna kontrola bez demokratske kontrole ne može da nas odvede u progresivnom, socijalističkom pravcu.
Ova vrsta radikalne transformacije predstavlja alternativu dogmatskom „povratku tržištu“ koji u ovim okolnostima motiviše Sunakov statizam. Upotrijebio je resurse države samo da bi osigurao da tržište preživi stagnaciju i da se vrati nakon krize, još sposobnije da profitira od posljedica pandemije.
Možemo mnogo bolje od ovog bijednog povratka na prijašnje stanje.
Counterfire.org, prevod Marks21.info
