Upozorenje na loše uslove u rudarstvu: Pogibija rudara u Mramoru podsjeća na važnost ulaganja u sigurnost i obnovu rudnika

Najveća tragedija u rudarstvu dogodila se 26. augusta 1990. godine u rudniku Dobrnja Jug u Mramoru, nedaleko od Tuzle. U to vrijeme u jami je bila najmlađa smjena rudnika uglja Kreka, a taj dan poginulo je 180 rudara, prosječne dobi 27 godina. Smrt ih je zadesila uslijed eksplozije oblaka ugljene prašine, koja je nastala nepravilnim miniranjem čelične podgrade, pokazala je istraga.

Ove godine, 26. augusta, u blizini nekadašnjeg ulaza u jamu koji je zatvoren nakon nesreće, okupili su se članovi porodica poginulih rudara, prijatelji i zvaničnici kako bi odali počast i položili cvijeće za 180 rudara. Za Smajla Imamovića, jedinog preživjelog rudara, ovaj dan je posebno težak. On je pretrpio teške povrede u nesreći, od kojih se još uvijek oporavlja 34 godine kasnije.

"Prvi trenutak nakon nesreće o kojem se sjećam je onaj kada sam se probudio u bolnici. U početku sam bio u šoku. Svake godine u avgustu ulazim u stanje duboke depresije. Od tada nisam imao miran san. Mnogi ne razumiju koliko je to teško", kaže Imamović.

Jedan od onih koji je ostao bez oca u nesreći je Damir Brašnjić, koji je tada imao samo šest godina. Iako je tada bio dijete, on se i danas prisjeća tog dana sa posebnim emocijama.

"Ovo je jedan od najtežih dana u mom životu i još uvijek teško nosim sa tim. Otac je bio star 30 godina kada je poginuo. Radio je kao palioc u rudniku", kaže Brašnjić.

Nakon nesreće, iza 180 rudara ostalo je 365 djece koje je zbrinjavao Fond 26. augusta 1990. Neki od njih su dobili stanove, dok je 130 porodica odlučilo da primi otpremnine.

"Mojoj majci je bilo važno da ostane smirena u tom trenutku. Ona je ostala članica Fonda koji nam je pomogao. Dok smo išli u školu, dobijali smo stipendije, a kasnije smo dobili posao u Rudniku Kreka, gdje i danas radimo", kaže Brašnjić.

Adnan Delić radi u Rudniku lignita Mramor od 2006. godine, obavljajući poslove u mašinskoj službi. Također je i član Čete za spašavanje. On svjedoči da je posao rudara izuzetno težak i zahtjevan.

"Nedavno smo imali jednu nesreću sa smrtnim ishodom, što je bilo veoma stresno za nas, naše porodice i okolinu. Ali, mi se borimo dalje, iako se tuga i bol nastavljaju", navodi Delić.

Iako je tragedija trebala biti velika opomena za nadležne da stvore bolje uslove za rad, 34 godine kasnije rudari i dalje ulaze u jame sa strahom da se neće vratiti kući živi.

"Svake godišnjice pokušavamo da skrenemo pažnju na probleme u rudarstvu. Situacija je veoma složena i ne dozvoljava nam odugovlačenje. Potrebne su odluke kada je riječ o rudnicima i Elektroprivredi BiH. Svi smo svjesni procesa dekarbonizacije, ali moramo jasno reći koji rudnik, u kojem obimu i u kojem vremenskom periodu treba ulagati", kaže predsjednik Sindikalne organizacije RMU Kreka Zuhdija Tokić.

On ističe da bez ulaganja i obnavljanja, rudnici ne mogu ispuniti svoj zadatak.

"Kao neko ko je prošao kroz sve faze u proizvodnji, mogu reći da možete improvizovati do određenog trenutka, ali bez rezervnih dijelova i radnika, ne možete postići rezultate", dodaje Tokić.

Nakon velike tragedije, eksploatacija uglja u jami Dobrnja Jug je zauvijek okončana, a ulazi u polje su blokirani. Tužiteljstvo TK je vodilo istragu, ali je 2006. godine zaključilo da nema dovoljno dokaza protiv osumnjičenih, tadašnjeg tehničkog rukovodioca OOUR-a Rudnika lignita Dobrnja u Mramoru Hajrudina Kunosića, tadašnjeg direktora OOUR-a Envera Žigića i tadašnjeg rukovodioca Sektora razvoja i rudarskog projektovanja Zdravka Pušonjića.