Finte Kvinte: Stenogram pokazuje da suštinski nema promjene oko NATO puta

Povodom objavljenog stenograma sa sastanka ambasadora Kvinte i trojice članova Predsjedništva BiH analiziramo ključne izjave jače pregovaračke strane, odnosno, ambasadora Kvinte. U jednoj replici Milorada Dodika doznajemo da glavnu riječ, očekivano, vodi ambasador SAD.
Izjave, odnosno, nedostojna i jeftina prepucavanja vrha države pred stranim diplomatama preskačemo iz nekoliko razloga, poput; o NATO putu ne odlučuju doista, u medijima iznose kontradiktorne stavove o istom sastanku, potvaraju čak i izjave ambasadora, te naposlijetku, ne želimo upasti u zamku navijačkog interpretiranja njihovih stavova koje nevješto artikuliraju.
Stenogram nije bitan zbog izjava Dodika, Komšića i Džaferovića, koliko zbog činjenice da imamo priliku čuti šta su rekli ambasadori Kvinte, a o čemu su gore pomenuta trojica davali oprečne izjave. Tako je Komšić preferirao naglasiti da je NATO-u dovoljan sporazum (navodi se u stenogramu), ali je i zaboravio spomenuti ono što Dodik ističe o garanciji da to nije ANP (također se navodi u stenogramu).
Posebna odluka Predsjedništva
“Usaglašeni tekst jasno precizira usaglašeni princip saradnje sa NATO savezom. Dokument jasno precizira da bi odluka o članstvu podrazumijevala posebnu odluku Predsjedništva BiH i Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.”
Pasus nedvosmisleno ukazuje na saradnju, ali treba istaknuti da se to ovdje ne kosi sa članstvom, jer, kako dokument navodi, to ostaje kao odluka koja se donosi poslije. Ipak, jasno se navodi da je potrebna posebna odluka o članstvu. Drugim riječima, najtačniji opis situacije dao je Bakir Izetbegović, koji sastanku nije ni prisustvovao, kada je za medije istaknuo da se u NATO ne ide bez odluke srpskog naroda, odnosno, predstavnika RS-a, pa i referenduma. Može se zaključiti da je najpopulističkije izjave dao Sifet Podžić iz DF-a, koji je ustvrdio NATO granicu na Drini. Željko Komšić nije javnost upoznao sa ovim dijelom sastanka.
Državni nivo nužan
“Ovo bi pomoglo da otvorimo paket broj dva socio-ekonomskih reformi dva entiteta, ali bez države ne možemo ići dalje. Moramo imati i državni nivo.“
Dio koji Miloradu Dodiku ne ide u prilog. Suviše zaglibio u vlastite kabadahijske antidržavne izjave ne želi ni spomen državnog nivoa. Iako se entitetski udio jasno vidi, a suštinski bi se reforme sprovodile baš na tom nivou, Dodik je u toj mjeri postao rob antidržavne politike da je morao prešutiti ovaj dio, mada je on po svemu potpuno logičan.
Program reformi ne aktivira ništa
“NATO će prihvatiti dokument onako kako ga vi nazovete. NATO će ga prihvatiti kao dokument koji ne aktivira ništa i ne mijenja status MAP-a što se tiče Bosne i Hercegovine. NATO će prihvatiti dokument koji održava koncenzus u vezi sa partnerstvom. NATO će reći da su primili reformski program koji predstavlja bazu saradnje BiH i NATO-a.
Ključni pasus koji su Željko Komšić i Milorad Dodik do neprepoznavanja unakazili u svojim gostovanjima na medijima. Komšić je tako samo isticao da će Program reformi biti primljen u NATO-u, dok je Dodik isticao riječ saradnja, ne i članstvo. Jedna rečenica – prepolovljena – slika je politike Bosne i Hercegovine.
Ipak, ukoliko dokument ne aktivira ništa potpuno je jasno da su i ambasadori podjednako učestvovali u ovoj patetičnoj šaradi koja u konačnici ne mijenja ništa. Naime, MAP postoji već deset godina, da bi prije dvije godine bio reaktiviran iz uslovnog. Iako Komšić to voli nazivati posljednjom stepenicom, aludirajući da smo skoro pa član NATO saveza, redovno zaboravlja spomenuti da posljednja stepenica NATO puta podrazumijeva stotinu stepenica u Bosni i Hercegovini, koji se navode čak i u redukovanom Programu reformi. Kako je za svaku od tih stepenica potreban koncenzus, NATO put je misaona imenica, a članstvo nije izvjesno ni za dugi niz godina. Također, popis potrebnih reformi u Programu reformi nema nikakav rok, a jedva da obavezuje ikoga. Primjer je Sjeverna Makedonija koja je 14 godina zaredom slala ANP, koji se tako i zove, bez da je primljena.
Dozvola da se manipulacija nastavi
“Način dostavljanja dokumenta nije bitan. NATO želi da dobije dokument. Biće kritika, ali ste svi u dobroj poziciji da pokažete da ste zastupali svoje interese i da niko nije gubitnik u ovom sporazumu. Ne radi se o sporazumu koji se zove ANP, ali sporazum potvrđuje partnerstvo.”
Dozvola da se nastavi medijska manipulacija u kojoj je svako pobjednik, pa potom i svako gubitnik, ne smeta ambasadorima, koji će u još jednom kasnije izrečenom dijelu ukazati “da je ovo naša država”, što u prevodu znači da njih i ne zanima previše.
Sporazum imamo, nije ANP, nije ni članstvo, jest partnerstvo, a hoće li to biti za naših života nije potpuno jasno – pričekat ćemo koju deceniju.