Edin Delić: Alternativa neodrživom stanju, građanska opcija i socijaldemokratija?

Ovih dana svjedočimo evidentnoj predizbornoj nervozi potencijalne “društvene alternative” u koju bi mogli svrstati sve što danas nije vlast, a posebice sve što nije SDA ili Stranka za BiH u Federaciji BiH.

Kao najviše odgovorna za ponor kroz kojih padamo i mi i sama SDA, ova stranka se dovela u situaciju da je svoj “koalicioni kapacitet” svela tek na eventualnu mogućnost trgovine vitalnim interesima Bosne i Hercegovine. Niti jedan relevantan politički subjekt koji bi mogao biti integrativni faktor ne pomišlja ulaziti u savez sa “Bakirom i njegovom zivotnom saputnicom”.

Nameće se pitanje kako u sebi i u drugima prepoznati ono što je suštinska alternativa od onoga što bi značilo tek puko prepakivanje prakse koju smo imali do sada.

Negativno iskustvo nedavnog koaliranja SDP-a i DF-a sa SDA, strankom koja je dovela u pitanje opstanak i budućnost države i društva, trebalo bi biti dovoljna lekcija onim koji žele biti dio “novog vala” ili promjena u BH društvu. Iako okolnosti sve više idu u prilog snagama promjena i progresa, nameće se iskonsko pitanje “hoće li sloboda umjeti da pjeva, kao što su sužnji pjevali o njoj?”.

Intelektualci, političari i generalno društveno angažirana lica bi morali imati u vidu da opasnost od neuspjeha na izborima ili neuspjeha nakon izbora (što je još veća i gora opasnost) će imati posljedice na nekoliko generacija pokoljenja u BiH.

Zašto smo uskogrudi i zašto se poigravamo u ova teška vremena?
Raznih tu ima motiva. Ima i veoma pozitivinih motiva, ali ispravan motiv i namjera nisu dovoljni da bi naše djelo bilo ispravno.

Dva važna indikatora potencijalnog učinka javnog djelovanja društvene alternative su prekomjerno trošenje energije i pažnje na međusobna prepucavanja unutar “alternative” i pokušaj osvajanja političkog prostora temama koje su svojstvene nacionalistima. Građanska alternativa ili pak socijaldemokratija u nekom užem smislu nije prepucavanje parolama sa Dodikom ili Čovićem u Federaciji, ili sa Izetbegovićem u RS. Oni to već rade odlično i sve simpatije onih koji vole ove teme pokupit će međusobno.

Hajde da građanima kažemo po čemu smo to drukčiji od ove trojice i svih snaga koje dijele ovu zemlju. Ponudimo ljudima optimizam i vjeru u promjene. Pokažimo da smo u stanju pobijediti i obuzdati sebe, jer ako ne obuzdamo sebe, kako ćemo obuzdati druge? Hajde da pokušamo voditi pozitivan i afirmativan dijalog.
Hajde da se u svojim porukama “drugim nacijama” obraćamo onim dobrim i čestitim ljudima u Banja Luci, Mostaru, Sarajevu ili bilo kom drugom mjestu. Najbolji odgovor mrziteljima i nacionalistima je da ih svojom ignorancijom i pozitivnom energijom prekrijemo.

Oni se najviše plaše progresa, pravne države i eurointegracija. Građanska alternativa nikada neće ostvariti svoje ciljeve nacionalističkom retorikom i podizanjem međunacionalnih tenzija.

Primjer posljednjeg referenduma u Lukavcu za opoziv načelnika to zorno pokazuje. Osim činjenice da su građani u visokom procentu pobijedili nacionaliste, još važniji podatak je da smo na svakom glasačkom mjestu od njih 60 ostvarili pobjedu. Jednako su nas podržali u svim sredinama, pa čak i u onim koje su ranije bile profilirane po nacionalnoj odrednici većinskog stanovništva. I pored kupovine glasova, pritisaka i svih metoda kojih smo se nagledali podržali su nas i konstitutivni narodi, i nacionalne manjine, mladi, stari….

Nije to bila samo pobjeda mene kao načelnika, SDP-a, DF-a ili bilo koje druge stranke ili društvene skupine. To je bila pobjeda svih onih koji su htjeli biti alternativa i biti dio promjena. U toj pobjedi su zajedno bili i oni koje sam nabrojao, ali i druge partije, građani, motoristi, ribolovci, lovci, penzioneri…

To je bila pobjeda budućnosti nad taminm avetima prošlosti. Svi smo mi pobjednici. Čak i mnogi SDA-ovci ili članovi Stranke za BiH uviđaju da bi to mogla biti dobra pobjeda i za njih, jer je prilika da raščiste sa pogubnim politikama i pogrešnim liderima.
Ljudi su vidjeli da smo mi prvo pobijedili sebe. Vidjeli su da smo bili spremni i izgubiti pozicije, ali nismo pali u zamku bavljenja temama koje nisu od interesa građana i koje nisu istinska alternativa. Pokažimo narodu putokaz u smjeru u kome cemo se i sami kretati, budimo i sami dio promjena koje očekujemo i građani će to prepoznati.

Uskogrudni karijeristi, emocionalno nabijeni tipovi kratkog fitilja i eksplozivnog odgovora, ljudi opterećeni foteljama i “kadrovskim verzijama” su na pogrešnom putu. Oni će nas samo vratiti u početno stanje na još bolniji način.

Snaga naših poruka ne smije se mjeriti težinom i količinom pridjeva, kvalifikacija ili uvreda. Ona se treba mjeriti značajem suštine koju definira ili opisuje, vizijom i realnom ostvarivošću poruke koju šalje i otklonom od prakse koju političari provode decenijama. Dobro je da još nije kasno i da ništa nije izgubljeno. Ali se svi moramo jako uozbiljiti!