Suad Beganović: Vlasi u Sarajevu

10 Feb 2020
Vrijeme čitanja: 3 min

Još jedan napad na nebošnjaka u Sarajevu iz čeljusti režima. Meta je ovaj put Igor Stojanović, SDP-ovac, Srbin, kritičar ovog režima. Falangist je Elvis Kondžić, šef kabineta predsjednika SDA Bakira Izetbegovića i nekadašnji savjetnik Ive Komšića. Otkrit će se da mu ovo nije prvo huškanje. Svako upućen u režimska djelovanja može primijetiti kontinuitet ovakvih napada bošnjačkih nacionalista. Već dobru deceniju, odgojeni u ozračju mržnje prema nemuslimanima, pojavljuju se i redovno sataniziraju sve što izmiče njihovoj uskoj vizuri grada.

Igor Stojanović prolazi ono što su već prošli Dragan Marinković, Neven Anđelić, Marko Vešović, Nenad Veličković, Ivan Lovrenović, Peđa Kojović, Danijela Kristić, Šarčevići i još niz osoba „pogrešnog“ imena.

Jedno vrijeme sam vodio evidenciju da li će barem jednom u mjesecu neko biti prozvan četnikom, ustašom i slično u mom bliskom okruženju. Prednjačio je Emir Suljagić, ali se ušutio nakon sadake od Bakira Izetbegovića u vidu novog namještenja, jer je u predizborno vrijeme sve suparnike SDA ovako krstio uključujući još Damira Marjanovića.

Izbori su prošli, ali napadi nisu vezani na izbore, što se ponekad pojavljuje kao činičko opravdanje ovakvih poteza. Zapravo, postoji vrlo jasan kontinuitet satanizacije nemuslimana i nebošnjaka, što je isto u u očima Kondžića, ali i Jasmine Izetbegović, Azre Muzur, Samre Ćosović-Hajdarević koji su podržali Kondžića u svođenju Igora Stojanovića na goreg od Dodika, a jednakog onim što se slikaju sa četničkim zastavama poput Stanivukovića. To decenijsko kreiranje atmosfere nepodnošljivosti za sve nebošnjake, posebno njihovu djecu i porodicu koji se moraju nositi sa javnim djelovanjem svojih članova porodice i doživljavati uvrede na poslu ili u školi uvod je u ništa drugo do novu Kristalnu noć, kada za to dođe vrijeme.

No, ima još podmuklije od spomenutih epiteta, a to se nauči još u džematu, vatreno krštenje i prvi „dodir kultura“, jedna jedina riječ koja objašnjava sve druge – „VLAH“.

E to su ovi ljudi gore u očima režima i njih Sarajevo vidi kao strano tijelo uprkos svim patetisanjima Zvoneta Nikolića, Ozrena Kebe i sličnih koji žele predstaviti mlijeko crnom tekućinom i Sarajevo otvorenim gradom. Time oni relativiziraju ovu pojavu poredeći Sarajevo sa još gorim primjerima.

Redovan argument ovih rasprava jeste ratni staž. Pokazat će se da je Stojanović bio u Armiji još kao maloljetan, dok Kondžić nije bio u Armiji, iako je stekao punoljetstvo u ratu. No, ovaj argument ne bi trebao biti istican. Nevažno je da Stojanović i nije bio u ratu. Time ne zaslužuje da participira u javnom i političkom životu? Uostalom, SDA je u nekoliko puta pokazala da ratni staž nije bitan za njih. Bitna je samo vjera i članstvo u stranci. Veličković je također prošao torturu kao vojnik Armije. Falangist je tada bio Filip Mursel Begović, koji također nije vidio rat, niti je mogao, kao ni Kondžić, koji jeste mogao biti vojnik.

Imao sam nesreću da se rodim u manjem mjestu gdje sam prošao ubrzani kurs fašizma, pa mi je lako detektovati šta Sarajevo jeste i postaje, a bilo koji grad uvijek jeste ono što propisuje dominantna politička sila. Kada ta sila piše u najplaćenijem glasilu da se kod Hitlera mogao jesti kazan bez svinjskog mesa, a kod partizana nije bilo halal kazana, onda je jasno da postoji samo jedan obzor i jedna vizija koja je bitnija od svega, biti musliman i ne biti „vlah“.

Cilj takvih spisanija jeste da zaobilaznim putem poruči da je bolje biti musliman i kod Hitlera nego jesti supu sa nemuslimanima. Na stranu činjenica da partizani ničim nisu zabranjivali da se bude musliman, što je provjerljivo.

U Sarajevu sam često puta pričao ovu priču i još češće slušao kako su Vlasi posebna etnička grupa od obenđijanog građanina koji misli da znanje mijenja sliku i svijest. Jadničci su mislili da krštenje svih nemuslimana „vlasima“ ima veze sa neznanjem. O, kakav promašaj!

Vlasi se koriste kao naziv sa ciljem da im bude neugodno tu gdje žive, da njihovoj djeci bude neugodno, da barem neko od njih požali što je „vlah“ u Sarajevu i ode, eventualno se razboli ili na bilo koji način propadne, za sva vremena zašuti i politikom se prestane baviti. Zauhar je to režimlijama.

U tome neće pomoći nikakve armije BiH, niti ikakav patriotizam. Ljudima kojima je Hitler draži od partizana, mada još to stidljivo kriju, nego klešu nove fašističke toteme sa strane poput ovih doskočica o halal kazanima nikad neće priznati da može postojati neki Igor, neki Nenad, koji ne misle kao oni. I nisu oni ni tamo ni odvojeni ni nemoćni. Vrlo su svjesni, itekako spremni i svi ćete osjetiti taj prezir. Ne možete se ni spasiti makar bili beskarakterni Miro Lazović, jer i on je njima samo „vlah“ za pokazivanje. To je posebna tema, pozicioniranje nekoliko nebošnjaka u fotelje sa omeđenim prostorom za nastup, kako bi se okoristili o budžet pojedinci spremni na takvo reklamiranje, prevarili sistem i zamazali oči o navodnom multietičnosti.

Ostaje samo jedno – partizanija u svakom smislu. Radije bih s Igorom u partizane nego pored tih vaših halal kazana sa fašističkim varivom.

VEZANI ČLANCI

FACEBOOK