Suad Beganović: Pokušaj Bakira Izetbegovića da preuzme ljevicu

13 Apr 2018
Prvasmjena.com
Vrijeme čitanja: 5 min

Posljednjih nekoliko dana Bakir Izetbegović i SDA aktivno brane Bosnu i Hercegovinu od svih demonskih sila, koje spremno čekaju da počupaju ovo malo zemljice. Dok Genjac BiH brani od ruskih špijuna, gdje je pozicionirao Šepića i Konakovića, Bakir Izetbegović saziva nacionalne sjednice, sve sa intelektualcima i Islamskom zajednicom. Nakon toga, Bakir Izetbegović sa mezarja Kovači, na godišnjicu Armije BiH, razglašava da će se haubice praviti, ali i municija. Izetbegović je svugdje, sve je na nogama. Bosnu brani ondje gdje je niko ne napada. U Mostar nije išao, iako čini svu vlast u ovoj zemlji, a argument je sveo na to da ga Čović nije ni htio tu. Pored Čovića, u Mostaru je stolovao i Aleksandar Vučić s pratiocemm Miloradom Dodikom. Podsjećati Izetbegovića da te neprijatelj nikad i ne želi tu, bio bi uzaludan posao. Još uzaludnije bi propao pokušaj objašnjavanja da se tu ide zbog države. Poenta je, naprosto, veoma jednostavna. SDA i HDZ su veliki prijatelji, i zato svako ratuje u svom dvorištu kao čin velike prevare i predstave za mase. Nije čudno što Čović i njegov privatni megafon HNS svu svoju snagu troše napadajući SDP i Željka Komšića.

Sjednica sa reisom Kavazovićem i mononacionalnom, pažljivo probranom, elitom neodoljivo podsjeća na nacionalne savjete koje pravi Aleksandar Vučić svako malo, pri svakoj ugrozi nacionalne sigurnosti. Vučić periodično budi naciju, zatim smiruje naciju. On zaustavlja nepotrebnu tenziju, iako su mehanizmi (haubice) spremne za neželjenu akciju. Državnički djeluje, očinski brine.

Bakir Izetbegović, sa simbolički značajnim kapacitetom mezarja Kovači, gdje je ukopan Alija Izetbegović, nastoji preuzeti sve zasluge za političke procese u zemlji. Pomno ćemo se posvetiti izjavi koju je dao za medije, baš sa tog mjesta i na takav dan.

„Mislim, ništa se odveć dramatično desiti neće. Imamo vremena do početka oktobra da napravimo izmjene Izbornog zakona.“

Izetbegović je naučio lekciju. Nakon što je ljevica preuzela stvari u svoje ruke oko Izbornog zakona, Izetbegović se osjetio ugroženim i krenuo u pravcu preuzimanja zasluga. Smirivanje nacije i naglašavanje da ima vremena za izmjene zakona neutemeljeno je davanje sebi prevelike važnosti. Vrijedi napomenuti da je upravo SDA dala prijedlog koji je odbijen, kao što je odbijen i prijedlog HDZ-a. Zatim je ljevica, predvođena SDP-om i DF-om ponudila rješenja koja bi stabilizirala stanje u zemlji. SDA ih je odbila zajedno sa HDZ-om. No, Izetbegović nije dvojio oko salto mortale akrobacije i već danas se predstavlja kao neko ko mudro i odgovorno napominje da vremena ima, da je dogovor tu pred vratima.

Nakon što su SDA i HDZ dovele Federaciju BiH i cijelu državu u strašnu krizu, HDZ je krenuo svojim putem i pokušao na sve načine sprovesti svoje nacionalističke ideje u djelo. Nedugo zatim, građanski blok će održati vanredno važnu pres-konferenciju. SDP-u, DF-u i Našoj stranci pridružit će se i SBB. Oni će ukazati na zabrinjavajući materijal CIK-a. Možda malo pretjerano, ali će predstavnici ljevice ustvrditi da su zaustavili pokušaj tihog državnog udara. SDA, dvodecenijski partner HDZ-a, ni tada nije bila na bojišnici. Vrijedi ponoviti pitanje: otkud odjednom Bakir Izetbegović predvodi procese u ovoj državi?

Ostatak izjave Bakira Izetbegovića glasi: „Jedan probosanski blok je konačno definisao ono što je po nama prioritet.“

Podsjetit ćemo, probosanski blok čine četiri stranke: SDP, DF, SBB i SDA. No, činjenica je da je taj blok, kako vidimo gore, nastao značajno ranije. Samo zbog prijedloga SDP-a i DF-a su predstavnici međunarodne zajednice i sazvali ponovo sastanke. Ljevica, koja je u opoziciji, nije mogla biti dio rješenja na drugačiji način, već upravo zato što se svojim prijedlogom nametnula kao državotvorno odgovorna stranka. SDA se u proces uključila autsajderski i posljednja.

Kako je džematska logika nadmudrila ljevicu

Odmah po organiziranju sastanka Slavo Kukić i pojedini intelektualci su kritikovali mononacionalni sastanak i upozorili ljevicu da daju argumente u ruke Draganu Čoviću za tvrdnju da je ljevica samo bošnjačka. Iako nije samo bošnjačka, pristajanje na druženje sa SDA, kao i uvijek, koštalo je i koštat će ljevicu. Interesantno, ljevica je sama to ponovila mnogo puta, ali je pala u zamku nužnosti. Ne otići na sastanak značilo bi posustati, dok je odlazak svoju ispostavu dobilo političkom paradom koju je Bakir Izetbegović organizirao u sedmici nakon toga.

Ako je ljevica osmislila plan za stabilizaciju zemlje, zbog čega Bakir Izetbegović tvrdi da da je taj blok „konačno definisao ono što je po nama prioritet“ i da li to znači da su SDP, DF i SBB konačno poslušale ono što je prioritet SDA? U dobroj mjeri zvuči baš tako, medijski je potentno za takvo tumačenje. Zapravo, Bakir Izetbegović je upravo želio da zvuči tako.

Ljevica se našla u nepovoljnoj situaciji po oprobanom džematskom principu. Zajedno sjesti za hastal, nasmijati se pred kamerama i pobrojati „naše“ i „njihove“. Dok je ljevica računala na argumente onog što se govori, SDA je tipovala na etnicitet i onoga  ko govori. Na kraju, zapamtilo se samo da su tu sjedili nekakvi Bošnjaci. SDA se primakla procesu, prepustila da drugi odrade dobar dio posla i, skoro sigurno, naglasila svoju nemoć, pokazujući da je za saradnju. Već istu noć, osmišljen je cijeli folklor sa sazivanjem nacionalnih sjednica, sve sa ciljem da se zauzme prostor i naglasi probosanstvo. Čak se u dogovoru sa IZ, klerikalnom ustanovom, navelo nekoliko zaključaka te spomenuo sekularizam, opasnost od radikalizma, zajednički život i ustavno-pravna ravnopravnost svih naroda i građana.

Tako je Bakir Izetbegović postao građanin i ljevičar. Činjenica da je Denis Bećirović, član SDP-a pokrenuo pitanje ustavno-pravne ravnopravnosti svih građana u Federaciji BiH, u tom slučaju zbog diskriminacije Srba, a SNSD odbio podržati. Činjenica je i da su građanske stranke insistirale na toleraniji i zajedničkom životu od početka do kraja. Činjenica je da su upravo SDA režimlije ukinule sekularnost na univerzitetu, da je njihova medijska mašinerija radikalizirala društveno polje, kao i da je upravo SDA u vlasti sa strankama koje su sve kontra navedenog već dvadeset godina.

Ljevici stoga treba ponoviti, svaki put kad se sjedne sa SDA za isti stol mora očekivati da će u narednoj sedmici imati nacionalnu sjednicu pod patronatom SDA, asimiliranje većine lijevih politika, barem deklarativno, u njihovu deklaraciju i haubicu sa Kovača iz koje će biti ispaljen patriotizam. A nije na odmet znati, i tvornicu municije „Igman“ u Konjicu je oživio Nermin Nikšić, kao premijer Federacije BiH.

Bakir Izetbegović se u svom preuzimanju ljevice nije zaustavio ni tu. Nadalje, on govori: „To se u najmanju ruku treba razmotriti s jednakom ozbiljnošću kao i zahtjeve HNS-a.“ Time Izetbegović poručuje da postoje dva bloka, onaj kojim rukovodi on i drugi kojim rukovodi Dragan Čović.

A zatim njegovo presvlaćenje u Nermina Nikšića kulminira sljedećom izjavom: „Šta to sad znači što neće doći Hrvat iz Unsko-sanskog kantona pa će biti dvojica umjesto jednog iz Zapadne Hercegovine. Asimetrija u odlučivanju, gdje vi imate Dom naroda koji je jači od Predstavničkog doma, koji ima više nadležnosti od njega.“

Barem stotinu puta je Nermin Nikšić u svojim nastupima isticao kao problem i napominjao u posljednje vrijeme, od riječi do riječi, da je Dom naroda jači od Predstavničkog doma. No, to nije spriječilo Bakira Izetbegovića da preko noći postane ljevičar, predvodnik sekularizma, faktor stabilnosti i rukovodioc probosanskog bloka, te preuzme narativ koji su osmislile lijeve stranke. Vrijedi ponoviti, nikada ljevica ne smije sjesti sa SDA za isti stol. Tapšanje po ramenu i preuzimanje zasluga, to je ono što je SDA usavršila do kraja. Ljevica, potpuno bez moći i zastupničkih ruku, treba zaboraviti na spašavanje države prepuštajući SDA da bude dio tog procesa. Činjenica je da je upravo SDA urušila sve institucije koje grade državu. Emir Suljagić, gostujući u emisiji Pošteno naglasio je upravo tu dimenziju, da je nakon vlade SDP-a koja je davala državotvornost, SDA vratila sve HDZ-u 2014. godine u onom obliku kako to odgovara Čoviću. Za posljedicu danas HDZ vlada svim, ljevica spašava slučaj Izbornog zakona, a Bakir Izetbegović bere plodove.

Naravno, jezičke vratolomije Bakira Izetbegovića i sastanci sa podobnim intelektualcima neće izbrisati sve antagonizme između nabujalog ekstremističkog nastupa njihovih medijskih poslušnika i miroljubivosti koju sada nude. Neće jedan sastanak ubijediti tako iskusnog diplomatu kakav je Wolfgang Petritsch da je radikalizam nestao, pa on upozorava da će se EU lako odreći „Bosne zbog džihadista“ i ne treba misliti da EU ne poznaje stanje u BiH. Problemi sa novim strankama, raskol u vlastitoj i hronična mržnja prema ljevici neće nestati. Izetbegoviću su trebale haubice da bi prikrio kako je njegova politička vizija propala, a pobijedila vizija građanskih stranaka. Zbog toga on i pokušava preuzeti kormilo, ukrasti ljevicu koliko može, a tragove zamesti lažnim patriotizmom i militetnim iskazima. No, dobro je da se ljevica sjeti, ako već stotinu puta dosad nije osjetila, kako završe oni sa kojima se SDA druži.

VEZANI ČLANCI

FACEBOOK