Suad Beganović: Denis Zvizdić – ni plana ni vizije

03 May 2018
Denis Zvizdić

Zbog čega Denis Zvizdić nije ključna figura bosanskohercegovačke politike, odnosno, prva vedeta bošnjačke politike?

Stranka demokratske akcije gradi svoju politiku na kontinuiranom isticanju borbe za državu BiH. Upravo ovaj mandat ona je imala vlasti više nego ikad, čak toliko da se to može porediti samo sa neposredno postratnim godinama kada su dominirali političkom scenom. To podrazumijeva da se u ovom izbornom mandatu SDA  trebala iskazati i konačno povesti zemlju naprijed, a jedan od najvažnijih faktora u tom procesu trebao je biti Denis Zvizdić.  Funkcija koju obavlja i činjenica da mu je stranački  šef član Predsjedništva BiH dodatni je argument za našu tvrdnju.

Po povratku iz Minhena

Poslijeratne godine presudno su bitne za kontekst i razumijevanje današnje političke situacije, kao i za naplatu sve sve promašaje SDA. BiH je tada bila itekako bitna tema za Zapad, što zbog vlastitih interesa, što zbog toga jer tema terorizma još nije bila rođena na Zapadu, a taj Zapad je dominirao unipolarnim svijetom i imao naklonosti prema integrativnim procesima u BiH. Bošnjaci, kao mali narod u maloj državi, su kotirali dovoljno dobro pa su tada mogli izgraditi dobru diplomatsku bazu u ključnim tačkama geopolitičkog svijeta. Klintonova Amerika bila je partner za ozbiljnu diplomatsku misiju integrisanja BiH. Kao vodeća politička snaga, SDA je morala već tada razmišljati o poziciji Bošnjaka i BiH, koristiti slabosti Rusije i miloševićevske Srbije (pojava Zorana Đinđića ide u prilog tvrdnji) za osnaživanje državotvornih snaga. Do cilja bi se stiglo stručnim i pametnim imenovanjem kadrova, lobiranjem i diplomatskim misijama. Da se nije radilo ništa na tom planu vidimo danas kada se multipolarni svijet vratio na političku scenu. Ključna je riječ da se taj svijet vratio, jer i osnovno znanje historije upućuje da je bio stalan na geopolitičkoj pozornici. SDA je mogla znati da nema beskrajno mnogo vremena za instaliranje diplomatske mreže i jačanje institucija BiH. Cinično je iznenađenje trenutnih garnitura na povratak Rusije, kao da je takav scenarij bilo nemoguće zamisliti. Umjesto toga,  prioritet SDA je bila Islamska zajednica i širenje moći, privatizacija i pljačka državne imovine. Vođenje džematske politike pokazat će sve svoje manjkavosti na vanjskopolitičkom planu.

EU integracije kao nadomjestak političkoj platformi

Dvadeset godina SDA nije izlazila iz vlasti. Uvijek su tu bili, čak i za vrijeme SDP-ove vlade. A zatim su ponovo došli na vlast, dominantno i sa mnogo obećanja. U deceniji iz nas sva vanjska politika i strategija se svela na ulazak u EU. Platforme i agende, inicijative Zapadnih zemalja, sve je vodilo k jednom cilju – EU i NATO integracije. To je u principu značilo da BiH nema vlastitu viziju za naredni period od 5,10 ili 15 godina, kako je to bio slučaj u jugoslovenskom dobu kada su se redovno pisali takvi programi, nego se slijedio put napisan u Briselu.

Za državu BiH to može biti loše, ali je operativno za Vijeće ministara a i lakše da slijede Brisel nego sami da planiraju razvoj BiH. Vijeće ministara BiH nije jednako premijerskoj poziciji kao u Srbiji ili Hrvatskoj, ali velikim dijelom obavlja upravo takve poslove, što na ekonomskom planu osiguravanja i privlačenju investicija van BiH. Kako ime navodi, tu se nalaze svi ministri. Na mjesto Predsjedavajućeg se mora imenovati vrhunski stručnjak. Za SDA taj stručnjak je Denis Zvizdić, trenutni predsjedavajući Vijeća ministara. Ovo je prvi put u posljednjih 20 godina da SDA ima i poziciju Predsjedavajućeg Vijeće ministara i člana Predsjedništva. Kako je Denis Zvizdić jedan od moćnika same SDA, zajedno sa članom Predsjedništva, Bakirom Izetbegovićem, njihova koordinacija sa ostalim političkim subjektima i međusobno asistiranje oko određenih vanjskopolitičkih pitanja bi trebala biti rutina, kompromis ili malo duža diplomatska misija, sve u zavisnosti od stepena složenosti određenog problema. No, upravo o tome se najmanje govori. Denis Zvizdić rijetko je tema analiza, a njegovo prisustvo u politici značajno je tek utoliko što je u SDA prvi do Bakira Izetbegovića. Investicija nema, diplomatskih pobjeda ima koliko i investicija. A o zajedničkim, smišljenim i napisanim strategijama tandema Izetbegović-Zvizdić, osim Izetbegovićevih ničim utemeljenih i pomalo smiješnih hvalospjeva o diktiranju Angeli Merkel šta će misliti, nema nikakvih argumentovanih dokaza. A to znači da je Denis Zvizdić  -politički duh, funkcionalna ništica.

Mehanizam stagnacije i strategija zastoja

Denis Zvizdić je još 2016. godine najavio da će BiH dobiti kandidatski status do 2017. godine. Od tada do danas on je nebrojeno puta pomjerio taj datum, a kandidatski status nije stizao. Nije se libio ponovljati svoju tvrdnju sve do posljednje minute kada su čelni ljudi EU potvrdili da od kandidatskog statusa nema ništa.

Identičan scenarij je vezan za Upitnik Evropske komisije. Zvizdić je davao rokove, pa primjerice nakon saznanja da HNK nije poslao odgovore probijao rokove, da bi na kraju u Brisel poslao netačne i duple podatke o popisu stanovništva. U toj diplomatskoj misiji pobijedio je – Bošnjake. Ali, zato su u EU shvatili o kakvom političkom kapacitetu se radi, pa su njegove posjete Briselu postale sve rjeđe, dok o njima više mediji nisu ni izvještavali.

No, nije samo tu Zvizdić pobijedio Bošnjake i uvjerio EU da bošnjački lideri ne znaju voditi politiku. U isto vrijeme dok je Bakir Izetbegović na vanjskom planu prvocirao  EU družeći se sa Erdoanom, Denis Zvizdić je vodio ključni mehanizam – Mehanizam koordinacije kao natkriljujuću državnu platformu.

Mehanizmom koordinacije je ukinuta isključiva nadležnost Predsjedništva BiH za vanjske poslove. To znači da je dokinuta nadležnost na državnoj razini i spuštena na niže razine, entitetske. U praksi sprovedeno, to znači da su Denis Zvizdić, Bakir Izetbegović i SDA državu isporučili separatističkim intencijama SNSD-a i HDZ-a. Burno u reagovali tada iz redova SDP-a, Nikšić je to nazvao kapitulacijom, dok je Suljagić iz GS-a u tome vidio izdaju države. Sve i da se u stranu skloni izbor riječi, pokazat će se da njihovi argumenti nisu za odbaciti. Bosna i Hercegovina je trenutno veoma loše pozicionirana u evropskim krugovima, pa entitetski zastoj je posljednja stvar koja državi treba. Denis Zvizdić je prikovan za Sarajevo, zajedno sa Bošnjacima.

Sve svoje poteze Zvizdić  je uvijek pravdao i prezentirao kao put prema EU. Međutim, podršku EU nije dobio, tačnije, postao je nereferentna politička figura u međunarodnim krugovima, naročito u vodećim zemljama EU i Americi.

Ni u slučaju Pelješkog mosta Zvizdić nije postigao ništa. Iako je tvrdio da su argumenti na njegovoj strani, da BiH nije nikada dala nužnu pisanu formalnu saglasnost za gradnju mosta, da granice nisu riješene – sa svim tim argumentima nije micao van Sarajeva dok su informacije o gradnji Pelješkog mosta stizale. Opravdano je pitanje, kakvu bi pobjedu izvojevao Zvizdić da dokumenti kojim slučajem nisu tako naklonjeni Bosne i Hercegovini? Razumljivo, jedna od kočnica je i HDZ. Istovremeno, HDZ je vječiti koalicioni prijatelj SDA, što opet stavlja izazov pred predsjedavajućeg Vijeće ministara da to riješi. Istina je neumoljiva, SDA je HDZ-u dala sve, pa i Mehanizmom koordinacije zakucala ekser u lijes BiH. Most je pored toga sitnica.

Investiciona fitna na unutrašnjem planu

Kada se u vođenju BiH sastanu Mirsad Kukić, Fadil Novalić, Denis Zvizdić i Bakir Izetbegović udružujući svoja znanja rezultat je – sadašnjica. Malo ko se sjeća predizborne panike i silnog obećavanja da neće više nikad glasati za SDA ukoliko koaliraju sa SBB-om. Koalirali su. Najava se desila još i prije izbora otvaranjem HE Vranduk svečanim ceremonijalom Bakira Izetbegovića i Fahrudina Radončića. No, projekat je propao uprkos pompeznim najavama. Štrabag, austrijska kompanija zadužena za radove je zatražila raskid ugovora. S obzirom na međunarodni ugovor, a Zvizdić funkcijom koordinira ekonomske odnose, finansije i puteve te saradnju VM i entitetskih vlada, posebno inostranih ugovora, od energetskog ulaganja do uvođenje reda među sve nivoe vlasti oko takvih fundamentalnih projekata, faktura ide njemu. Sve je odnijela voda, zajedno sa neizgrađenom hidrocentralom i Zvizdićevom investicionom sposobnošću.

„Stotinu strateških projekata trebali bi biti realizirani, između ostalog u 2016. godini kao i do kraja mandata. Vrijednost tih projekata je 25 milijardi maraka“, rekao je Zvizdić još 2016. godine. Oprezniji je bio naredne godine sa stavom: „Vijeće ministara BiH će i naredne godine nastaviti rad na realizaciji četiri ključna prioriteta, to su evropske integracije, ekonomski razvoj, jačanje vladavine prava i međunarodna saradnja.“

U 2018. godini sve što je vidljivo jeste politički spin o ekonomiji koja neprestano napreduje, što naizmjenično izjavljuju Zvizdić ili Novalić. U EU nismo, niti smo kandidati, jedina rastuća ekonomija je izvoz mladih iz države, vladavina prava je vidljiva u slučajevima Dženana Memića, Davida Dragičevića, napadima na novinare, slučaju Sefić, slučaju Sejfović, brojnim presudama protiv vlasti itd. Sudeći po vladavini prava, u BiH je na snazi zamaskirani režim. Međunarodna saradnja je na tom nivou da je Ahmed Husagić, funkcioner aaustrijskog SDP, bez da od toga ima ikakve koristi, morao upozoravati SDA da ne provociraju EU služeći Erdoana oko potencijalnog dolaska u Sarajevo na predizborni skup. U međuvremenu, gledajući politički angažman, opravdano je misliti da u Americi nemaju pojma ni ko je Denis Zvizdić, dok Brisel to želi zaboraviti. Još jedna od nadležnosti Denisa Zvizdića je rad Direkcije za EU integracije.

Vrijedi spomenuti i raskinutu ljubav SDA i Mirsada Kukića, iako je Rudnik Banovići na papiru u vlasništvu Vlade. Posljedica je to dvodecenijskog urušavanja svih institucija od strane SDA i morala je završiti u praksi tako što će cijelim rudnikom privatno upravljati Mirsad Kukić. Dok je Kukić bio poslušan Zvizdić je tvrdio: „Vrlo brzo očekujemo da bude potpisan tehnički dio ugovora za izgradnju Termoelektrane u Banovićima, a onda poslije toga i finansijski dio ugovora.“

A koliko je ugovor bio genijalan svjedoči činjenica da bi u ovaj kineski projekat BiH trebala uložiti 200 miliona KM, uzeti kineski kredit i potencijalno predati svoju energetsku suverenost. Projekat je propao. No, i na projekat koji je propao je potrošeno 12 miliona KM.

Precjednik!

Uzimajući sve navedeno potpuno je nejasno s kojim referencama će SDA kandidirati Denisa Zvizdića za člana Predsjedništva BiH. Bjelodano je da Denis Zvizdić nema nikakvu političku viziju, od čega dvije decenije pate skoro svi funkcioneri iz SDA. Potpuno je jasno da je njegov politički angažman zakazao, zbog čega BiH očajno loše kotira na svakom planu. SDA će Bošnjake prepustiti u ruke diplomatskog amatera. A da dodatno ubijedi u svoju nesposobnost potrudio se i oko unutarstranačkog izbora za člana Predsjedništva. Zvizdićeva izjava o mogućem odustajanju od kandidature prvoklasan je psihopolitički poraz, naročito, jer mu je protivnik Sebija Izetbegović. Time se pokazalo da je Zvizdić potkapacitiran za pobjedu u vlastitoj stranci protiv Asocijacije žena koje su ispod žita mjesecima misionarile po BiH. Umjesto toga, preko svog klana posvetio se spinovima po medijima. No, kako ove aktivnosti više spadaju u polje djelovanja kakvog okružnog komesara, a ne Predsjedavajućeg Vijeća ministara, potpuno je jasno zašto Denis Zvizdić ne može ostvariti nijednu diplomatsku pobjedu u korist BiH.

VEZANI ČLANCI