Samir Avdić: Nakon što sam odbio prelazak u SDA, rečeno mi je da nijedna moja inicijativa neće biti realizovana

21 Apr 2018
Vrijeme čitanja: 4 min

Samir Avdić je kustos u Zemaljskom muzeju. Pored toga, on je vijećnik SDP-a u općini Ilidža. To mu je drugi mandat. S Avdićem smo razgovarali o zanimljivim temama vezanim za Ilidžu sa koje vijesti, koje dolaze,  obično se tiču Senaida Memića, dok je politički život van toga nepoznanica.

 

Kako je biti vijećnik opozicije u OV Ilidža?

Interesantno. Iako se radi o jednoj od jačih utvrda vladajuće SDA, insistiram na ljudskom pravu slobodnog razmišljanja i otpora. U suprotnom se ne bih osjećao živ. Možda nekim ljudima izgleda kao da je moje opoziciono djelovanje uzaludno u nadmoćnoj većini nacionalista, ali primjećujem da sam pokrenuo neke procese i zainteresovao određeni broj ljudi za politiku u mojoj lokalnoj zajednici. Pokušavao sam zaustaviti procese koji su bili na štetu građana i trudio se da o njima informišem što veći broj ljudi. To je moja obaveza da vratim dug građanima koji su me birali. Lagao bih kada ne bih priznao da mi je korisno primati novčanu naknadu za svoj politički angažman ali laže sebe i onaj koji misli da zbog toga ne ulazim u različite rizike, posebno zbog okruženja u kojem djelujem.

 

U posljednje vrijeme Ilidža u medijima se pojavljuje kao mjesto gdje ‘stoluje’ Senaid Memić, a odnedavno bi to mjesto trebalo postati i zasebna cjelina, odnosno, grad. Kakva je situacija na Ilidži, šta stoji iza tih izjava?

Načelnik Memić je jedan izuzetno mudar političar, koji vrlo dobro poznaje psihologiju savremenog bosanskohercegovačkog čovjeka. On zna da u moru vijesti nije vijest kada pas ujede čovjeka, već je vijest kada čovjek ujede psa. Nije vijest kada se ne poštuju zakoni, kada se gradi mimo regulacionih planova ili kada se donose odluke koje odgovaraju interesima uskog sloja ljudi nauštrb interesa zajednice. Nije vijest ni kada uništite nacionalni spomenik – vijest je kada djevojkama koje nisu primljene da volontiraju u Opštini sugerišete da im je bolje da se udaju nego da rade, kada ponudite lovcima 50 KM za svaki pseći rep koji donesu, kada posadite stabla višnje između dvije saobraćajne trake, kada opsujete „komunjare“ ili kada „provalite“ da se Sarajevo nalazi pored Ilidže. On proizvodi vijesti  koje na određen način zabavljaju ljude, ali zbog kojih se ne gube izbori. U tom kontekstu posmatram i Načelnikovu najnoviju separatističku senzaciju.

 

Da li je ugrožena vodozaštitna zona? Ističe se često kako Ilidža napreduje, dok tvrdnje poput ove govore drugačije.

Imam poznanika u Americi. Nakon što mu je spaljeno selo u kojem je do rata živio, izbjegao je vani i završio u Americi. Dođe u BiH svake tri-četiri godine. I primjećuje on kako se Sarajevo razvilo i kako kod „vlaha“ nema ovoliko zgrada, pa mu drago. Možda sam ja naopak, ali izgradnja koja ne poštuje struku i za koju ne postoji adekvatna infrastruktura za mene nije napredak. Zbog takve izgradnje imamo problema sa zagađenjem zraka u ovoj našoj „zlatnoj kotlini“ – od sedam „ruža vjetrova“ na koje se računalo prilikom pravljenja gradskog prostornog plana samo još jednu nisu začepili zgradama – problemi sa vodovodnom i kanalizacionom mrežom dobrim dijelom su uzrokovani spomenutim građevinskim „napretkom“, a slično je i sa ostalom komunalnom infrastrukturom. Razumijem ekonomski faktor, ali on nije jedini koji je relevantan, jer su, dugoročno, socijalni i ekološki faktor značajniji ili jednako značajni. Prostorni plan grada Sarajeva istekao je (davne) 2015. godine i zar nije zabrinjavajuće da vlasti ne donose novi, sve dok se gradi, haman, kao pred Olimpijadu.

 

Nedavno se pojavio snimak gdje funkcioneri SDA na Ilidži prijete građanima, ukoliko ne glasaju za njih? Jesu li građanima Ilidže ucijenjeni?

U normalnim društvima onakav snimak bi bio skandal nakon kojeg bi ucjenjivači završili političku karijeru. Kod nas se društvena reakcija završila na čuđenju. Zašto građani koji su preživjeli rat danas dopuštaju da ih prepadaju džilkoški političari zanimljiva je tema za socijalnu psihologiju. To je kao neka mutacija Štokholmskog sindroma. Ja džilkoše razumijem, ali ne mogu razumjeti one koji za njih glasaju.

 

Dokle je stigla tramvajska pruga koju je Memić obećao završiti do jeseni ove godine?

Do medija. Mislim da je to predzadnja stanica. Zadnja je zaborav takvog obećanja.To u principu nije prezahtjevan projekat. Imovinsko-pravni odnosi su skoro pa u potpunosti riješeni, što je kod takvih projekata često problematična obaveza lokalne zajednice, ali nedostaje podrška kantonalnih vlasti. Građani Sokolović kolonije i Hrasnice sanjaju da se taj projekat realizuje i to ideju čini jako upotrebljivom za predizborne svrhe. Očekujem da načelnik Memić uskoro od nas u Vijeću zatraži da izdvojimo 5 do 7 miliona KM za tu svrhu i biće teško objasniti građanima da je taj novac po prirodi stvari trebao biti obezbijeđen iz kantonalnog budžeta. Ekspeditivnost prilikom izgradnje saobraćajnice od Sokolovića do Hrasnice, čijih nekoliko kilometara grade već nekoliko godina, ne budi nadu da će projekat tramvajske pruge biti ubrzo realizovan.

 

Hoteli Alije Budnje, prema informacijama, krše prostorni plan. Međutim, ta informacija je dugo putovala do OV. Da li se promijenilo nešto, spomenuli ste urbanistički plan za Ilidžu?

Ta priča je već dobila svoj sudski epilog. Nakon što je nadležna inspekcija zabranila radove na toj spomeničkoj cjelini, vlasnik hotela je tražio sudsko izjašnjenje i nastavio radove. Sud je utvrdio da je vlasnik prekršio zakon i zbog toga istog kaznio. Kaznom ukora. Toliko znam, čak ne znam je li bio usmeni ili pismeni ukor. Još samo čekam Zavod za zaštitu kulturnog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo da se žali na presudu i zatraži da se okrivljenom smanji vladanje. Šalu na stranu, kulturno naslijeđe na Ilidži je odavno ugroženo. Od deset nacionalnih spomenika, koliko ih se nalazi na Ilidži, nijedan nije adekvatno zaštićen. Najnoviji primjer je Arheološki lokalitet Butmir. Spisak krivaca je dug, ali bih ga počeo sa Federalnim ministarstvom prostornog uređenja.

 

Aktivni ste, neke ste stvari spomenuli već, čime se bavite trenutno, koje inicijative pokrećete ili planirate pokrenuti?

Nažalost, više se bavim kritikom pogrešnih odluka ilidžanske vlasti nego konstruktivnim djelovanjem za dobrobit zajednice, zbog same prirode opozicije i opstrukcija. Kada sam 2012. godine izabran u OV Ilidža, nakon što sam odbio prelazak u vladajući SDA, rečeno mi je da nijedna moja inicijativa neće biti realizovana i da ljudi nakon 4 godine neće imati zbog čega glasati za mene. Međutim, nađe se način i za doprinijeti kvalitetnim stvarima. U svom prvom mandatu sam bio u Komisiji za obrazovanje, kulturu, fizičku kulturu i pitanja mladih i uticao sam na izmjene u politici stipendiranja učenika i studenata za koju smatram da na Ilidži zaista nije loša. Trenutno pripremam odluku o nagrađivanju najboljih učenika u osnovnim školama, budući da ne stipendiramo osnovce, i vjerujem da će je OV Ilidža podržati. Formiranje arheološkog parka na Ilidži je moja stara inicijativa koja je izgleda upravo sazrila, aktualiziranjem Odluke o zaštiti Arheološkog neolitskog lokaliteta Butmir. Tu su neke od inicijativa koje su odbijane kad sam ih ja predlagao, a kasnije su prihvatane kao inicijative drugih kolega, što mi i ne predstavlja neuspjeh već upravo obrnuto.

VEZANI ČLANCI

FACEBOOK