OPERACIJA ŠIBENIK – BITKA NAJVEĆE DALMATINSKE VOJSKE U POVIJESTI S NACISTIČKOM BORBENOM GRUPOM ALERMAN

03 Nov 2019
Vrijeme čitanja: 7 min

Povodom godišnjice oslobođenja grada Šibenika, prenosimo tekst o jednoj od najvećih bitaka naše zajedničke jugoslavenske antifašističke prošlosti.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata, Šibenik je nekoliko puta mijenjao uprave i jako propatio. Najprije su nakon višednevnog talijanskog bombardiranja ustaše proglasile NDH, no već pet dana kasnije, 15.4.1941., okupiraju ga Talijani, koji su preuzeli vojnu i civilnu vlast, sve zastave i simbole zamijenili talijanskim te razoružali ustaše i “razjurili ih”. Pod fašističkom represijom se rađa ustanak, osniva se Prvi šibenski partizanski odred, a na stalni otpor građana fašisti odgovaraju streljanjem omladinaca te odvode i po cijele razrede (ženski učiteljski) u internaciju na Molat. Italija je kapitulirala 8.9.1943., a u grad dolazi jedan bataljun Šibensko-trogirskog odreda. Talijani odugovlače predaju i dočekuju njemačke divizije koje okupiraju grad 11.9.1943. Grad je administrativno pripojen NDH, no to se zapravo nikad nije ostvarilo. Niti je veliki župan ikad preselio u sjedište župe Bribir niti su mogli naći gradonačelnika kao ni predstojnika redarstva za kojeg se kasnije ne bi ispostavilo da surađuje s Narodnooslobodilačkim pokretom. Stoga se u Šibenik vraćaju četnici, pripadnici talijanske fašističke milicije (crnokošuljaši), te je u grad upućena jedna domobranska jedinica iz Knina i jedna ustaška jedinica iz Drniša, svi pod njemačkom komadom. O antifašističkoj atmosferi u gradu najbolje svjedoči podatak da je na ljeto 1944. novoosnovana Ustaška mladež od petnaestak članova morala djelovati “prikriveno obzirom na sadašnje mjestne prilike”.#1

Ustaška izvješća govore i da partizani dolaze svaki dan u grad i ispisuju parole. Da vlasti NDH nemaju nikakvu stvarnu vlast u Šibeniku znaju i oni sami, pa se u jednom izvješću MUP-a može pročitati “Niemci se ponašaju kao suvereni gospodari, a ne kao saveznici“. Cijelo to vrijeme u gradu vlada strašna glad i ljudi svakodnevno umiru zbog nje, po gradu se skiće oko četiri stotine siročića koji se doslovno hrane korijenjem, koje se opisuje kao “mala poludivlja bića”, “bosa, gola ili u dronjcima, očajna#2 Uz sve to, krajem 1943. počinju saveznička bombardiranja ratne luke u Mandalini u kojima kao kolateralne žrtve stradaju mnogi preostali stanovnici te stara jezgra grada.

NOVJ ulazi u Šibenik, 1944. Narod oduševljeno pozdravlja oslobodioce.
Izvor: znaci.net

VIII. dalmatinski korpus – najveća dalmatinska vojska u povijesti

Kad je 12.9.1944. na obali partizanske utvrde Visa Tito rekao 1. dalmatinskoj proleterskoj Tuđe nećemo svoje ne damo, bio je to znak za početak ofenzive za oslobođenje Dalmacije. Počelo je redom oslobađanje Brača, Šolte, Hvara, Korčule, Mljeta, Pelješca, Dubrovnika, Omiša, Makarske …

Ukupna jačina protivnika u Dalmaciji na ljeto 1944. iznosila je oko 62.000 vojnika i oficira. Od toga 45.000 Nijemaca, oko 12.000 ustaša, domobrana i oružnika i oko 5.000 četnika popa Đujića koje Nijemci radi Pavelića nazivaju “Hrvatska borbena zajednica”.

Ukupno je VIII. dalmatinski korpus 31.8.1944. imao 25.470 boraca, među kojima je bilo 1.266 žena. Iako brojčano inferiorniji, imali su pobjedničku taktiku postepenog uništenja protivnika i sprečavanja odstupanja neprijatelja na povoljnije položaje. Uz to, istovremeno su napadali s jedinicama koje su se već nalazile u zaleđu i jedinicama koje su stizale s mora. U sastavu korpusa također je bila Mornarica NOVJ koja mu je pružila ogromnu logističku podršku.

Ukupno broj poginulih boraca 8. korpusa NOV u ofenzivi za oslobođenje Dalmacije iznosi 1884, od toga 176 iz općine Šibenik. Zarobljeno je 10.000 neprijateljskih vojnika a 12.000 ih je poginulo.

Šibenska akcija

Nakon što je u ofenzivi za oslobođenje Dalmacije 26.10. oslobođen Split i 31.10. Zadar, sve neprijateljske snage slile su se u jedini obalni grad u Dalmaciji koji još nije bio oslobođen – Šibenik. Šibenik je kroz povijest bio važna ratna luka i njega su Nijemci iskoristili kao luku za povlačenje snaga kako bi se mogli utvrditi u Kninu. U rajonu Šibenika, 1.11., nalazile su se sljedeće njemačke snage: 893. puk 264. divizije sa 1. i 2. bataljunom, 2. bataljun 892. puka, 4. i 7. baterija 264. artiljerijskog puka, 582. mornarički bataljun, dijelovi bataljuna obalskih lovaca «Brandenburg», dvije baterije 540. mornaričkog obalskog diviziona i dijelovi 3. diviziona 944. obalskog artiljerijskog puka. Sve te snage činile su Borbenu grupu «Alerman» pod zapovjedištvom majora Alermana. U selima Lozovcu, Konjevratima i Žitnić́u nalazile su se jedinice Dinarske četničke oblasti popa Đujića, a dalje prema Drnišu u selima Sedramić i Unešić bila je ustaška milicija. Šibenik su Nijemci jako utvrdili na dosta borbenih položaja, brojnim bunkerima preostalim iz talijanske okupacije i minskim poljima. Također su dobro utvrdili objekte na prometnici Šibenik-Drniš i oko Drniša i Konjevrata.

Ulazak 1. dalmatinske proleterske brigade u oslobođeni Šibenik, 3.11.1944., Poljana maršala Tita
Izvor: znaci.net

S druge strane su se na području Kaštela i Trogira nalazile jedinice 26 divizije: 12. dalmatinska brigade (otočka) i 3. prekomorske (formirane u Italiji od političkih zarobljenika uglavnom Slovenaca i bivših talijanskih vojnika) koje su bile nedovoljne za oslobođenje jako utvrđenog cilja kao što je Šibenik, pa se čekalo dolazak legendarne 1. dalmatinske proleterske brigade koja se nalazila na kraćem odmoru na Pelješcu nakon što je uništila glavninu 369. “Vražije” legionarske divizije u Vukovu klancu. Na desnoj strani Krke bila je 19-ta divizija koja je već oslobodila Benkovac i Skradin. 1. dalmatinska brigada je odmah po dolasku u Trogir, bez čekanja na pozadinski dio koji se još dopremao brodovima, a i bez priprema krenula u napad na Vrpolje već 30. listopada, no bez uspjeha jer dočekali su ih dobro utvrđeni Nijemci, minirane ceste i topovska vatra iz Ražina.

Nakon početnoga neuspjeha štab 26. divizije po prvi put potpomognut s 35 Stuarta i 12 Blindija Prve tenkovske brigade NOVJ te artiljerijom radi novi plan za oslobođenje Šibenika. Po tom planu je 1. brigada trebala krenuti u oslobođenje Šibenika iz smjera Vrpolja a 12. brigada iz smjera Debeljaka sa sjevera. Komanda VIII. korpusa je na vrijeme promjenila plan koji se sastojao od sabijanja jakih neprijateljskih snaga pojačanim snagama iz Zadra u utvrđeni grad i koji bi podrazumijevao uništenje grada i velike žrtve u uličnim borbama. Plan je promijenjen kako bi se neprijatelja istjeralo iz grada i napalo na otvorenom, pa je 12. brigada odustala od prodora sa sjevera i neprijatelja je sačekala na Debeljaku. Na Konjevrate je upućena 11. dalmatinska brigada (biokovska) koja je trebala presjeći jedinu preostalu prometnicu kojom su se neprijateljske snage trebale povući.

Narod Šibenika pozdravlja oslobodioce, 3.11.1944., Stari pazar
Izvor: znaci.net

U noći s 1. na 2. 11., započeo je opći napad. 11. brigada je odmah izbila kod Konjevrata na cestu i razbila tamo utvrđene četnike. 12. brigada je zauzela Debeljak i porazila četnike kod Lozovca te su tako zatvorili jedini izlaz Nijemcima iz Šibenika. 1. proleterska, ojačana artiljerijom i dijelom tenkova, krenula je iz pravca Vrpolja prema Šibeniku. Međutim, njemačke snage ukopane na dominantnoj uzvisini Sv. Juraj, uz samu cestu, pružile su žestoki otpor i zaustavile njihov prodor prema gradu. Tada je dovedena artiljerija 26. divizije, koja je dugo zasipala njemačke rovove na Sv. Jurju. Nakon toga, jedinice 1. dalmatinske prešle su u novi siloviti napad i u ogorčenoj borbi prsa o prsa uspjele izbaciti Nijemce s te uzvisine. Bataljon 3. prekomorske brigade prebacio se iz Jadrtovca na zapadnu stranu kanala i produžio napad prema Ražinama. Dijelovi 19. divizije na desnoj obali rijeke Krke otvorili su žestoku vatru na njemačke položaje na sjeverozapadnim prilazima gradu. U tom trenutku njemački štab donosi odluku o povlačenju 264. divizije iz grada. Borbena grupa «Alerman» kreće u proboj preko Debeljaka i motorizacijom cestom od Šibenika za Konjevrate i Drniš. Povela se odlučujuća bitka. 12. je napala njemačku kolonu kod Debeljaka, a 11. dalmatinska s jednim je bataljunom tenkovima udarila na čelo njemačke kolone u povlačenju. Teren Konjevrata je bio napovoljniji za kretanje tenkova tako da je u ovoj velikoj bitci po prvi put njihova efikasnost došla do izražaja. Na cesti su nakon borbe ležale hrpe pobijenih vojnika, uništenog oružja i razlupanih vozila. Povlačeći se zajedno s njemačko-ustaškom kolonom, u borbi blizu Konjevrata uništen je i jedan čitav četnički korpus, koji je brojio oko 300 četnika.

Bataljoni 1. dalmatinske, 3. prekomorske i dijelovi 19. sjeverodalmatinske divizije ušli su u Šibenik u zoru 3.11.1944. dok se neprijatelj još nalazio u tvrđavi Šubićevac. Bez obzira na to što su meci još fijukali iz tvrđave, Šibenčani su izašli na ulice da pozdrave oslobodioce: “Narod ih ljubi, donosi smokava, rakije i što bolje ima. I već oko 9 sati počima mimohod. Partizani svečano ulaze sa sjeverne strane u grad. Narod ih posipa cvijećem i viče: Živio drug Tito. U tom mimohodu bilo više od tisuću dobro naoružanih i odjevenih partizana.”#3

Marko Vuletić, komesar I tenkovske brigade priv VŠ u oslobođenom Šibeniku pred plakatom:
“Živjele sve slobodoljubive snage svijeta”
Izvor: znaci.net

Bogdan Stupar, komandant 1. dalmatinske brigade ovako prepriačava atmosferu u gradu nakon oslobođenja:

“Nastala je velika radost i oduševljenje građana slobodarskog Šibenika. Još se vodila borba na brdima oko grada, neprestano su fijukali meci i eksplodirale bombe ali to nije uplašilo hrabre Šibenčane. Za kratko vrijeme sav je grad izašao na Šibensku Poljanu što je podsjećalo na neku mirnodopsku narodnu manifestaciju, a ne na ratno stanje i neposrednu opasnost.

Ja nisam mogao dugo da dijelim tu narodnu radost, već sam se povukao sa svojom pratnjom u obližnju osvijetljenu kuću, da napišem izvještaj komandi 26. divizije. U kući sam zatekao jednog starijeg druga i njegovu ženu. Pozdravio sam domaćine, i zamolio da se kratko zadržim pored svjetla obećavajući da ću brzo napustiti njihovu kuću.

Za kratko vrijeme izvještaj je bio gotov. Obraćajući se domaćinima zapazio sam da su domaćini ljubopitljivo i znatiželjno očekivali razgovor. Domaćica me je zamolila da joj kažem koja je ovo jedinica, jer se i njen sin jedinac nalazi u nekoj brigadi. Ja sam joj kazao da je to 1. dalmatinska proleterska brigada, u kojoj se bori dosta hrabrih Šibenčana. Domaćica je sa ponosom pomješanom tugom kazala da se i njen sin Mikulandra nalazi u toj brigadi.

Ja sam se zamislio i pred sobom vidio majku i oca mitraljesca 3. čete našeg 1. bataljona. Sjetio sam se na borbu na Vitezu 1943. godine kada je poginuo mitraljezac Mikulandra udarom minobacačke granate. Od puškomitraljeza ostala je samo iskrivljena cijev, a Mikulandra, taj neustrašivi puškomitraljezac je poginuo.

Ne želeći da ovaj radosni trenutak pretvorim u najtužniji dan u životu ovo dvoje starih ljudi, izbjegao sam pravi odgovor za kasnije dane.”#4

Nema ukupnih podataka svih brigada koje su sudjelovale u Operaciji Šibenik o žrtvama oslobodioca, no ima za 1. proletersku u kojoj je bilo 70 ranjenih i 14 poginulih partizana. Kako su u ovoj operaciji po prvi put korišteni tenkovi, nije još bilo dobre suradnje između pješadije i njih pa je izgubljeno čak pet tenkova. Šibensko-trogirski partizanski odred poslije oslobođenja Šibenika, ušao je u sastav 1. brigade kao njen 5. bataljon.

Ukupno je poginulo 1000 pripradnika neprijateljskih snaga u šibenskoj operaciji, a zarobljeno ih je još 700.

Jedinice Prve tenkovske brigade NOVJ u oslobođenom Šibeniku, Put Gimnazije
Izvor: znaci.net

Žrtve fašizma

U današnjoj općini Šibenik je prije rata živjelo nešto više od 37.000 stanovnika, ali je tijekom 1944. taj broj pao na oko 16.000, a u samom gradu je ostalo još samo 6.000 stanovnika. Od 68.000 stanovnika bivše općine Šibenik čak 21% ili 18.814 ih je sudjelovao u NOB-u. Pridodaju li se tome 5.362 pripadnika NOP-a koji su zbog antifašističkog rada odvedeni u logore, u raznim vidovima antifašističke borbe bilo uključeno 24.176 osoba što je čak 35,5% stanovnika općine. Ukupno 4.572 osobe su poginule od toga 3.023 u partizanima.#5

Šibenik nakon oslobođenja

1.1.1945. Šibenik postaje središte ZAVNOH-a, tada najvišeg organa vlasti u Hrvatskoj, pa se može reći da je do oslobađanja Zagreba nakratko bio glavni grad Hrvatske. U Šibeniku tada borave: Centralni komitet KPH, Glavni odbor AFŽ, Glavni odbor USAOH-a (Ujedinjeni savez antifašističke omladine Hrvatske), Pokrajinski komitet SKOJ-a, Centralna kazališna družina narodnog oslobođena Hrvatske i druge organizacije. Od prijeratnog težačkog grada s oko 16 tisuća stanovnika, Šibenik za vrijeme socijalističke revolucije prerasta u značajno središte industrijske proizvodnje (obojeni metali, crna metalurgija, plastične prerađevine), pomorske privrede (veliko brodarsko poduzeće, Mornaričko-tehnički zavod) i lučko-tranzitnog prometa za specijalne rasute terete (fosfat i umjetno gnojivo), te proizvodnje i prometa vina i alkoholnih pića s 41-u tisuću stanovnika 1991. Godine 1990-e na šibenskoj rivijeri na kojoj su sagrađeni veliki turistički objekti ljetuje 400.000 uglavnom stranih turista koji je ostvaruju 3,5 milijuna noćenja. Površina grada se više nego udvostručila, a između ostaloga, sagrađeno je osam velikih školskih objekata#6

Za razliku od drugih dalmatinskih gradova u kojima je potpuno zaboravljena i iskrivljena slavna antifašistička prošlost, u Šibeniku ona još živi na ulicama, obalama, Poljani i mnogim spomen pločama po cijelom gradu, sa stotinama imena sugrađana koji su dali svoje živote za slobodu.

Lovro Krnić za MAZ: Povodom 70. godišnjice oslobođenja Šibenika

#1 Dokument bez zaglavlja (potpisan od v. d. logornika Ante Ferare), 144/44, Obaviest o osnutku Ust. Mladeži u Šibeniku 5. VIII. 1944., Ustaškom stožeru za Veliku župu Bribir u Drnišu, DAS, VŽ NDH, kut. 4.

#2 Nikica Barić, Šibenik pod upravom Nezavisne Države Hrvatske, Časopis za suvremenu povijest, Vol.35 No.2 X. 2003.

#3 Oslobodilački rat naroda Jugoslavije 1941-1945, druga knjiga, Beograd 1958., 416.-426.; P. BEZINA, n. dj., 191.

#4 Mirko Novović, Stevan Petković: Prva dalmatinska proleterska brigada, Oslobođenje Šibenika, Beograd : Vojnoizdavački zavod; 356. str.

#5 Općinski odbor SUBNOR-a Šibenik, ZBORNIK POGINULIH BORACA, ŽRTAVA FAŠISTIČKOG TERORA I ŽRTAVA RATA ŠIBENSKE OPĆINE OD 1941—1945. GODINE, Šibenik 1978.

#6 Ivo Livaković: “Tisućljetni Šibenik”, Gradska knjižnica “Juraj Šižgorić”, Šibenik, 2002.

Preuzeto sa: http://www.antifasisticki-vjesnik.org/hr/prenosimo/6/Operacija_sibenik_bitka_najvece_dalmatinske_vojske_u_povijesti_s_nacistickom_Borbenom_grupom_Alerman/227/

VEZANI ČLANCI

FACEBOOK