Maja Nikolić: Fortuna – mrlja na obrazu pravosuđa

30 May 2018
Radnice Fortune
Vrijeme čitanja: 4 min

Mirsada Musić u Fortuni radi već 44 godine. Mora. Iako je davno trebala u penziju, ne može jer joj je samo 25 godina staža uplaćeno, a 19 nije. Teško oboljela mora sjediti za mašinom i ispuniti dnevnu normu kao i njene kolegice koje imaju tek nešto više od dvadeset godina života. Ogorčena je, ali mora raditi jer nema od čega živjeti. „Toliko teško živim, a vjerujte da od bolova ne mogu ni sjediti. Moram raditi da bi imala od čega živjeti, ali teško idem na posao. Jedino što želim je da mi se poveže radni staž. Ali za sada nema nikakve nade da će se to dogoditi. Ja sam svoju mladost ostavila u Fortuni, cijeli rat pod granatama išla na posao. I evo šta sam dočekala, jer s ovim godinama je dosta teško raditi“, kroz suze nam priča radnica Mirsada.

Već devet mjeseci obespravljene radnice Fortune spavaju u šatorima pred svojom tvornicom. Za to vrijeme niko ih nije posjetio niti ponudio bilo kakvu pomoć, iako je kriminal napravljen u ovoj tvornici potvrdio i Kantonalni sud u Tuzli. Institucije su s odobravanjem dvadeset godina promatrale kako se pojedinci bogate na račun radnica koje su supruge i majke. Institucije su šutile i dok direktor ove tvornice nije uplaćivao poreze i sve druge doprinose. A onda kada je tvornica obuće Fortuna otišla pod stečaj, radnice su, nakon što su vidjele da su prevarene, krenule u borbu protiv kriminala. I uspjele su dokazati, ali još uvijek ne i ostvariti svoja prava. „Naša država jednostavno nema sluha za građane. I evo pokazalo se da protesti ili manje bune ne mogu postići ništa. Trebaju se u ovoj državi svi obespravljeni ljudi dignuti, pa i penzioneri pa i radnici koji rade kao moderni robovi. Trebamo se svi zajedno udružiti, kao što su se vladajuće stranke udružile protiv građana, da se i građani udruže protiv njih. Onda se zajedno trebamo svi izboriti za svoja prava. Ovako pojedinačni protesti teško da nešto mogu promijeniti“ kaže obespravljena radnica Naila Mujaković.

Oko 60 radnica Fortune bi već sada moglo u penziju, ali zbog neuvezanog staža ne mogu. Tražili su pomoć i od Saveza samostalnih sindikata BiH, svog granskog sindikata, ali odgovor nikada nisu dobile. „Mi smo sindikalistima u Sarajevo poslali pisma i naše papire, da nam pomognu predati naše zahtjeve u Vladu Federacije. Međutim oni se za nas ne bore, iako smo mi prije uredno plaćali članarinu. A kada smo poslali premijeru Novaliću naš zahtjev da se uveže staž za 17 radnika, obećali su da će to napraviti međutim nikada nije uplaćeno. Smatram da nama Vlada Federacije treba uplatiti staž jer su dozvolili Poreznoj upravi i PIO-u da se nama ne uplaćuje staž. Pa, zar Porezna uprava nije trebala odmah reagovati i poslati inspekcije kada su vidjeli da se nama ne uplaćuju doprinosi“, kaže Mirsada Musić.

U Sindikatu solidarnosti koji je jedini stao uz radnice Fortune, već mjesecima traže da stečajni upravnik u Fortuni ne bude Mehmed Krainović jer smatraju da on nema dobre namjere prema Fortuni. Iako su Sudu predali dokaze zašto ga ne smatraju kompetentnim, njihovom zahtjevu Sud u Tuzli ipak nije udovoljio. „Sada tražimo preko institucija i organa na višim nivoima da zaustavimo Krainovića. Samo jedan od argumenata koje imamo je da je 14 godina nezakonito vodio stečajne postupke. Kada kažem nezakonito – on je bio načelnik Statistike i kao takav nikako nije mogao obnašati funkciju stečajnog upravnika. Bio je u klasičnom sukobu interesa. Također, obavljao je stečajne postupke nakon isteka radnog vremena, nakon 16. 00 sati“, kaže Sakib Kopić predsjednik Sindikata solidarnosti te dodaje da su najgore prošle radnice Fortune. „Radnice mjesecima spavaju u šatorima, a on ( Krainović) je podnio tužbu protiv njih zbog ometanja posjeda.“

Radnice Fortune za situaciju u kojoj su se našle najviše krive pravosudne institucije koje kako navode u Sindikatu solidarnosti „nemarno rade svoj posao“. „Mi znamo da je Ustavni Sud Federacije BiH proglasio zakon o stečaju neustavnim, a Općinski sud u Tuzli krši sve norme. Također mjesecima smo tražili u ime radnica Fortune od predsjednika Suda Muhameda Tulumovića da nas primi, ali ne želi. Po nama je to dokaz da se tu nešto ne radi po zakonu“, kaže Enes Tanović koji smatra da je i stečajna sudijinca Ilvana Delić prekršila zakon. „Ona je održala Skupštinu povjerilaca u Fortuni. Nije smjela verifikovati potraživanja, jer ne zna kako će ih staviti u naplatne redove. U prvi naplatni red, po novom Zakonu o stečaju, trebali bi ići radnici sa svom svojom imovinom, odnosno s platama i doprinosima. S te Skupštine 220 radnika je izašlo nezadovoljno“, dodaje Tanović i najavljuje da će s problemom vođenja stečajnih postupaka upoznati i međunarodne institucije te tražiti njihovu zaštitu za obespravljene radnike.

„Znate kako se stečajni upravnici ponašaju kada firma ode u stečaj? Ponašaju se kao vlasnici te firme. Radnici nemaju pravo bilo šta reći. Uvjerena sam da je s ciljem uništena Fortuna i to uz pomoć Porezne uprave i inspekcija. Porezna uprava je još 2007. godine stavila hipoteku nad Fortunu i onda pustila da se 10 godina Fortuna pljačka. Inspekcije su dolazile, ali ništa. Vlasnici su od radnica Fortune i naših plača i osiguranja uzimali novac i plaćali kazne. I tako 19 godina. Sada smo mi invalidi rada završili na ulici, a radnice koje su stekle uslove za penziju ne mogu je ostvariti“, kaže Naila Mujaković.

I Rabija Hodžić je 36 godina radila u tvornici obuće „Fortuna“, a već devet mjeseci svoja prava traži ispod šatora pred Fortunom. „Znate kakav je sistem rada našeg pravosuđa? Takav da su protiv četiri radnice podnijeli krivične prijave jer smo postavile šatore. Međutim, nas nije samo četiri postavilo šatore nego nas sedamdeset. Zamislite, prijave protiv nas radnica koje samo tražimo svoja prava. Umjesto da nas Sud zaštiti, oni nas žele zastrašivati. Ja sam trebala u penziju još prošle godine, ali pošto mi nije uvezan staž ne mogu“, pojasnila nam je Rabija Hodžić i prepričala susret radnica s stečajnim upravnikom Mehmedom Krainovićem. „Kada smo mi s njim imali sastanak, predložile smo da napravimo reorganizaciju firme da se vratimo na posao. On je nama rekao da može, ali da same sebi nađemo kupca. Tada nam je sve bilo jasno“, kaže nam Rabija Hodžić.

Radnice Fortune ipak mogu reći da su jednu bitku dobile jer su dokazale da je kiminal koji je napravljen u Fortuni priznao i sam Safet Pjanić bivši direktor ove tvornice obuće. Međutim, presudom Kantonalnog suda nikako nisu zadovoljne. Naime, Kantonalni sud u Tuzli osudio je Safeta Pjanića, bivšeg direktora gračaničke Fabrike obuće Fortuna, na pet godina zatvora zbog organizovanog kriminala. Pjanićeva kriminalna grupa je optužena da je oštetila Fortunu za oko četiri i pol miliona maraka. Pjanić je priznao krivicu, a državi će morati vratiti 116.000 eura, koje je nezakonito stekao. Za radnice Fortune kao i predstavnike Sindikata solidarnosti ovakva presuda je sramna, jer je Pjanić Fortunu oštetio za 4,8 miliona maraka te mu se na teret stavlja i nezakonito stečenih 5 miliona maraka zbog neuplaćenih doprinosa radnicima Fortune. „Za toliki kriminal dobiti samo pet godina zatvora i da ovako sramnu sumu novca mora vratiti, to je zaista sramota jedne pravosudne institucije“, kaže nam Sakib Kopić. Također Kopić nam je pojasnio da 116.000 eura koje Pjanić mora vratiti neće otići u Fortunu niti oštećenim radnicama nego novac ide federalnoj Agenciji za upravljanje oduzetom imovinom. „Iako sada imamo 60-ak radnika koji su stekli uslove pa penziju, taj novac neće otići na njihovo uvezivanje staža nego u Agenciju i novac će otići na plače uposlenika, direktora te Agencije. Novac koji je opljačkan iz Fortune ide nekoj Agenciji. To je van svake pameti.“

Da stvar bude još gora, obespravljene radnice Fortune tvrde da osuđeni Safet Pjanić nije na izdržavanju kazne te da su ga vidjele kako dolazi u Fortunu i sastaje se sa stečajnim upravnikom Mehmedom Krainovićem. „On se šetka po Fortuni i iritira radnice koje već mjesecima spavaju u šatorima. Mi znamo kakvi se razgovori između njega i Krainovića vode, jer je Pjanić javno izjavljivao da novcem koji je stekao u Fortuni će kupiti Fortunu u stečaju da bude njegovo stopostotno vlasništvo“, kaže Sakib Kopić.

Radnice Fortune neće odustati od svoje borbe koja bi mogla biti i daleko radikalnija. Apeliraju da većina radnica nema od čega živjeti te da su na rubu egzistencije. Mišljenja su da je obraz pravosuđa u Tuzlanskom kantonu okaljan upravo na primjeru tvornice obuće „Fortuna“.

VEZANI ČLANCI