Mahir Cvrk: Ko je kriv, zeko kriv!

21 Jun 2020
Vrijeme čitanja: 7 min

Već nekoliko dana slušamo i čitamo o stalnom broju povećanih slučajeva zaraze u Kantonu Sarajevo i u Bosni i Hercegovini. Uglavnom se radi o 5%-10% zaraženih u odnosu na broj testiranih taj dan, što prostom računicom izgleda kao mali broj, ali kako upozoravaju epidemiolozi, sa obzirom na to da se ne radi o linearnom širenju, već eksponencijalnom, postoji realna mogućnost da taj broj naglo počne rasti. Pogotovo znajući da broj dnevnih testiranja u odnosu na cjelokupno stanivništvo ne prelazi ni 0.1%. Ali to su stvari u koje se ja ne razumijem, tako da sebi neću ni uzimati za pravo da ih komentarišem. Sve što znam o ovom virusu i virusima uopšte jeste iz medija i svakodnevnog praćenja nastupa razoraznih doktora i ljudi iz struke. Ono što meni bode oči jeste postepeno, ali ubitačno upiranje prsta u (ne)odgovorne građane i koliko mogu primjetiti, vješto prebacivanje krivice na njih same. To je već nešto što poznajem, što je moja branša, pa ću sa vama da podjelim svoje mišljenje i zapažanje.

Javni gradski prevoz

Prvo i osnovno pitanje koje bih postavio svakom nadležnom koji prstom uperi u (ne)odgovornog građanina kada vidi „nasumičnu“ sliku „gužvanja“ u sarajevskom tramvaju jeste, kada ste zadnji put o vi, veliki i moćni, koristili javni gradski prevoz, tj. tramvaj? Da li vi uopšte znate kakvo je iskustvo koristiti tramvaj kao prevozno sredstvo od kuće do posla i nazad? Da li vam je ikad i jedan vaš savjetnik/službenik kojeg (ne) pitate za mišljenje to rekao? Da li uopšte imate prijatelje, poznanike ili rodbinu koji koriste tramvaj ili im je možda neugodno da vam o tome pričaju, ne želeći da vas dovedu u situaciju da se osjećate odgovornim? Bojim se da ne znate.

U vremenu prije korone, a to je prije nepunih šest mjeseci (da ne ispadne da se radi o periodu prije 300 godina), javni gradski prevoz u Sarajevu je bio neuslovan i nepouzdan. Javni gradski prevoz je toliko nepouzdan da ukoliko morate doći do određene destinacije sa stopostotnom tačnošću, ne preostaje vam ništa drugo no da krenete najmanje jedan sat ranije, kako biste bili sigurni da nećete zakasniti. Učestalost tramvajskog saobraćaja je nepredvidiva u toj mjeri da su ljudi postali zvijeri koje se trpaju jedni preko drugih u kapacitirani tramvaj, ne želeći da rizikuju zakašnjenje na posao ili na drugu destinaciju. Za vrijeme korone se ništa nije promijenilo, neučestalost je ostala ista, s tim da se kapacitet smanjio zbog poštivanja epidemioloških mjera, te samim tim gužve su se povećale. Nikom od nadležnih nije ni palo na pamet da pusti u pogon sve raspoložive tramvaje i na taj način preventivno smanji gužve, te samim tim i smanji potencijalnu mogućnost od širenja zaraze. Naravno, uvijek će se naći neki pametnjaković sa brzim odgovorom da GRAS kao preduzeće na samrti nema tu mogućnost. Ali ja ću ga uvijek dočekati sa spremnim odgovorom da GRAS kao preduzeće koje se bavi, vjerovali ili ne, transportom putnika ima toliki broj zaposlenih koji nikako ne odgovara trenutnom stanju na terenu. Da budem precizan, GRAS ima toliko uposlenika da može popuniti tri puta veći broj aktivnih vozila na terenu, nego što to trenutno čini. A to što je broj vozača na terenu u odnosu na broj uposlenika preduzeća koje se bavi transportom putnika daleko ispod minimuma, to je već slučaj za jednu temeljnu analizu. Sa druge strane, minibuski saobraćaj koji je također limitiran, a još više nepouzdaniji od tramvajskog (ovaj je nepouzdan i u sigurnosnom smislu) je već dugi niz godina nepoznanica za sve vršioce vlasti u Sarajevu. Naime, Sarajevo zbog geografskog položaja ima jako veliki broj minibuskih linija prema prigradskim, padinskim destinacijama. U tim minibusevima u vremenima prije korone (unazad 15 godina) dešavaju se nesvakidašnje scene (u američkim filmovima nesvakidašnje, za nas svakodnevnica) natrpavanja putnika koje slučajni prolaznik može zamjeniti za ukrcavanje izbjeglica za transport iz zaraćenog područija. Kapacitet minibusa je 20-30 sjedećih mjesta, što uz poštivanje epidemioloških mjera postaje 8-10 mjesta. U periodu „sarajevske špice“, a to vam je između 15-18h, u te minibuseve stane i do 50 ljudi. Red vožnje takvih minibuseva je svakih 40-60 minuta između vožnji, ali ne zbog nedostatka putnika ili zbog prevelike udaljenosti između početne i završne destinacije, već zbog nemogućnosti da obavi veći broj vožnji u toku svog radnog dana, gdje je zakonski zaštićen od izrabljivanja. Prirodno bi bilo da se poveća broj vožnji, te samim ti i broj vozača tj. uposlenika, tako što bi se smanjio period između dvije vožnje, ili da se poveća broj vozila na terenu u istom trenutku. Za vrijeme korone broj vozila se ČAK smanjio, ali od strane drugog prevoznika, CENTROTRANSA, iz prostih ekonomskih razloga, jer prevoziti 8-10 putnika svako 40 minuta nema nikakvu isplativost. Tako da u konačnici, pravo pitanje jeste, da li su građani direktni krivci za nepoštivanje svih propisanih epidemioloških mjera ili ste krivi vi, o veliki i moćni, koji ste svojom bahatošću, glupošću i pohlepom uništili javni gradski prevoz?

Zaštitna maska

U proteklih par mjeseci smo na dnevnoj bazi bivali bombardovani raznoraznim informacijama o novom korona virusu, njegovim uzrocima i posljedicama, načinu prevencije te sprečavanju prenošenja zaraze, što je rezultiralo opštim stanjem ludila u društvu. Na društvenim mrežama ali i u javnim sredstvima za informisanje u iskakale slike zaštitnih maski sa filterima, bez filtera, jednoslojne, dvoslojne, troslojne, zelene, plave, bijele, brendirane, nebrendirane, propustljive, nepropustljive, one što puštaju 5%,50%,90% virusa i obrnuto, te u konačnici dva opozitna stava Svjetske zdravstvene organizacije, da ne trebaju te da se trebaju nositi. Nakon mjeseci neusaglašenih stavova raznih nivoa vlasti unutar države, ali i neusaglašenih stavova na globalnom nivou ljudi su dovedeni u takvo stanje da ne znaju šta je pravilno. Dovedeni smo do tog stanja da ako nekog vidimo sa maskom ili bez maske, postavimo sebi pitanje „sa obzirom na to da nisam sinoć gledao dnevnik, je li sada ovo pravilno?“. Najnovije informacije koje dobijamo od Svjetske zdravstvene organizacije jesu da maske ipak spriječavaju širenje zaraze u velikoj mjeri, te da se samim tim i preporučuju. Logika i običnog laika upućuje na to, ali sada kada imamo i stručno mišljenje/savjet/preporuku najeminentnijih svijetskih stručnjaka, to znači da i trebamo koristiti zaštitnu masku. Ali to također znači, da prije nego uperite prstom u svakog „nasumice“ uslikanog građanina na društvenim mrežama i drugim medijima, vi ste ,kao bilo koji nivo vlasti sa čijeg pijedestala uperujete prstom u nas, dužni da nam te iste maske obezbjedite. Ovo društvo već godinama puni budžet po raznoraznim osnovama dok za uzvrat dobijamo čemer i jad. Kažu, nije 1.30KM puno za masku. Naravno da nije. Hajde siđite malo sa trona, pa pogledajte kako građani obavljaju svoje svakodnevne obaveze u izgužvanim maskama na kojima se iz aviona vidi da su više puta korištene. Pogledajte da bijelo nije uvijek bijelo, te da zaštitne maske odgovornih građana postaju žute i smeđe i samim tim gube svoju prvobitnu i osnovnu funkciju, pa se onda zapitajte da li je 1.30KM malo ili puno. Zapitajte se da li popuštanjem mjera u raznim aspektima društvenog života, koje ste vi donijeli, građani uopšte mogu da funkcionalno obavljaju svoje poslove sa pravilnim korištenjem zaštitnih maski. Popustili ste mjere kako ne bismo ekonomski propali kao društvo, te kako na vidjelo ne bi isplivala vaša višedecenijska krađa i urnisanje ovog naroda, a sada si uzimate za pravo da uperite prstom u taj isti narod i nazovete ga neodgovornim. I na kraju krajeva, da niste uništili privredu i doveli nas do prosijačkih štapova, naš narod bi imao drugačiji odnos prema nošenju zaštitnih maski kao prevencije od širenja zaraza kapljičnim putem. Zbog neimaštinje i sveukupnog nakaradnog sistema vrijednosti, naš je narod radio i pod gripom prije korone, a sve kako bi iskoristio dane zagarontovane zakonom u slučaju bolovanja za druge egzistencijalne stvari, ali ne zato što je gramziv i pohlepan, već zato što je to postala društvena norma. A za to nije kriv narod, već vlast koja ga je dovela u takvo stanje nužde.

Nekulturni sadržaj

Iako lično spadam u skupinu mladih ljudi, kojoj svi zdravstveni stručnjaci prognoziraju i procjenjuju najmanju stopu simptomatske zaraze, ali i smrtnosti uslijed zaraze korona virusom, pridržavao sam se svih epidemioloških mjera u proteklim mjesecima. Naravno, lagao bih kada bi rekao da nisam osjećao strah od zaraze i eventualnih posljedica, ali sam u velikoj mjeri prakticirao mjeru samoizolacije i reduciranje bilo koje vrste kontakta sa drugim ljudima, pogotovo starijim, zbog njih samih. Mislim da ne bi mogao, ili bar ne znam kako bih, živio sa saznanjem da sam direktno ili indirektno krivac za nečiju smrt, pa makar to bilo u pukom neznanju. Znam, iz komunikacije sa svojim prijateljima i poznanicima da se velika većina mladih osoba osjeća isto. Danas, nakon par mjeseci pandemije i nakon popuštanja uglavnom svih poduzetih mjera u proteklim mjesecima, vlasti upiru prst u nas mlade ljude i kažu da mi svojim neodgovornim ponašanjem doprinosimo širenju zaraze korona virusa. Ko biva, zaključili smo, mi mladi ljudi, nakon ovih par mjeseci da smo manje-više najmanje pogođeni zdravstvenim posljedicama virusa, pa se sad ponašamo kao i obično, tj. kao i prije pojave korone. Pa hajde da razlučimo što se mladi ponašaju kako se ponašaju uopšte. Prvenstveno, porastao je broj biciklista u odnosu na ovaj period prošle godine. To vidim na osnovu svoje lične procjene sa obzirom na to da sam živio i kretao se na istim lokalitetima i prošle godine. Stvoren je osjećaj izoliranosti, sa obzirom da je jako teško doći u fizički kontakt sa drugim osobama kada si na biciklu ali i također sa cijelom pričom o kolektivnom imunitetu, ljudi su počeli pridavati značaja zdravom načinu života. Iz istih razloga povećan je broj šetača u prirodi, tj. van gradske jezgre. Što se tiče povratka mladih u kafiće, nargilhane i kafane, te na taj način nesvjesno potencijalno šire zarazu, valja prvo postaviti pitanje zašto mladi ljudi uopšte svakodnevno borave na pomenutim mjestima, a onda i pitanje šta je to sistemski urađeno u proteklih par mjeseci da se taj trend promjeni ili eventualno smanji i nakon popuštanja mjera? Krenimo redom. Opći trend posjećivanja i višesatnog boravka mladih ljudi u ugostiteljskim objektima je vidi popunjavanja nedostatka sadržaja u njihovim životima ali i bijeg od surove realnosti istog. Ako ste mislili da preuzimanje posla i odgovornosti vođenja bilo kojeg nivoa vlasti znači da obezbjedite egzistenciju društva, što uzgred jako jadno obavljate, jeste vaša jedina dužnost, odmah da vam kažem da ste pogriješili. O vi, veliki i moćni, vaša dužnost je da u svakom društvenom aspektu ponudite široki asortiman u vidu „švedskog stola“ cijelokupnom društvu na kojem neće biti hrana već mogućnosti, a da društvo shodno svojim željama i potrebama to konzumira. Na kraju krajeva vi ste dužni da stimulišete društvene želje a u koristi općeg zadovoljstva društva. U slučaju da smatrate da vam je to previše posla, zamolio bih vas da odstupite, ima nas kojima bi bilo zadovoljstvo služiti društvu i državi u tom smislu, vjerujte mi. Svojim malicioznim potezima prema pozorištu i kulturi uopšte, a sve zbog direktnog kritikovanja vas, nesposobnih političara, stavili ste umjetnicima mete na čelo baš poput Crkve u Srednjem vijeku. Uprkos tome iako je vaš odnos prema njima rezultirao nikakvom zainteresiranošću društva prema umjetnosti već dugi niz godina, kulturne institucije su jedne od rijetkih koje su kreirale sadržaj prikladno novonastaloj situaciji (govorim o online predstavama i uplodovanjem raznog sadržaja online uglavnom besplatno) kako bi pokušale olakšati ili zadržati stanovništvo kući. Vi, vršioci vlasti, niste bili u stanju da omogućite besplatan internet onom dijelu društva koje nije u mogućnosti da ga priključi. Sadržaj na javnom televizijskom servisu je toliko očajan već godinama da vas je bilo sramota (iako teško za povjerovati) da insistirate na obaveznom plaćanju TV takse, pa i kad ste pokušali provesti odluku, uslijed pritiska velikog broja građana, zadovoljili ste se tim da bukvalno plaćaju samo oni neinformisani o mogućem otkazivanju uslijed ne korištenja TV prijemnika ili oni koji još uvijek ne smiju da vam ovo kažu. Pa ni u vrijeme kolektivne izolacije niste bili u stanju da poboljšate sadržaj programa, a sada nakon popuštanja mjera uzimate si za pravo da upirete prstom u nas. Vi uopšte niste svjesni da su ti ugostiteljski objekti jedan vid oaze, sigurnog prostora za nemali broj mladih ljudi koji bježe od nasilja u porodici ili u najmanju ruku torture usljed općeg nezadovoljstva ostalih ukućana. Nezadovoljstva koji ste u velikoj većini slučajeva vi prouzrokovali, svojim glupim ekonomskim i državnim politikama. Uništili ste sport, kulturu, umjetnost i obrazovanje, i onda imate obraza da uperite prstom u mladu osobu koja svoj život troši na gluvarenje u ugostiteljskom objektu ili kladionici.

A kad nije bilo korone, virusa i zaraze, imali ste obraza da tim istim prstom uperite u mladu osobu koja napusti ovu zemlju jer zbog svega navedenog u ovom tekstu nije htjela da svoj život potroši na gluvarenje. I kad neko sa pravom pita, ko je kriv za sve ovo, vi naravno kažete da je narod kriv, narod je neposlušna stoka. Ko je kriv, zeko kriv.

VEZANI ČLANCI

FACEBOOK