Emina Abrahamsdotter: Od zemlje migracija do zemlje mogućnosti: Možemo li zamisliti nezamislivo?

30 Aug 2018
Vrijeme čitanja: 2 min

Piše: Emina Abrahamsdotter, kandidatkinja za federalni parlament

Vizije o budućnosti koju nam nude vladajuće političke stranke je budućnost niskih plata, nezaposlenosti i migracija. Može li se ovakav trend nazadovanja preokrenuti? Možemo li zamisliti budućnost drugačiju od sadašnjosti? Može li umjesto zemlje migracija Bosna i Hercegovina postati zemlja mogućnosti?

 

Svjetski nivo prosperiteta raste[1]. Ipak, plodovi tog prosperiteta ne dolaze do svih. Jaz u razvoju među državama ostaje velik, ali taj jaz je još dublji unutar samih država. Bosna i Hercegovina je zemlja niskog prosperiteta, a jaz između velike većine siromašnih i male manjine bogatih je ogroman.

Socio-ekonomska situacija je poražavajuća. Mi smo zemlja siromašnih, a najveći san mnogih, posebno mladih žena i muškaraca, je da život grade negdje van BiH. Mi smo zemlja niskih plata u kojoj prosječna radnička porodica živi i do četiri puta manje ispod dostojanstvenog minimuma. Deviza «ko radi ne boji se gladi» ne važi u našoj zemlji i prema nalazima eksperta Žarka Papića, čak,  25% radnika rade, a zarađuju manje od 271 KM mjesečno što je apsolutna linija siromaštva. Mi smo zemlja nepovjerenja i u principu niko ne vjeruju nikom, a znamo da nizak nivo društvenog povjerenja predstavlja veliku kočnicu razvoju društva.

Možemo li zamisliti nezamislivo? Možemo li umjesto zemlje migracija postati zemlja mogućnosti?

Iskorak koji je potreban napraviti je velik i zahtjeva viziju, znanje, hrabrost i mnogo rada. Svaki političar koji građanima BiH obećava «kule i gradove», i «pravnu državu od ponedeljka» je oportunista. Situacija zahtjeva mnogo truda, znoja i posvećenosti da bi se promijenila. To je jedino što se građanima može obećati! Ipak, vjerujući da realizam nastaje iz idealizma promjena koja je potrebna Bosni i Hercegovini je moguća. I to brzo!

Šta je potrebno za to?

Za promjenu je potrebna prije svega snažna i vjerodostojna politička vizija. Takva vizija može potaknuti onaj ogromni potencijal skriven u svakom ljudskom biću za rad, učenje i izgradnju dobrog društva. Takva vizija može pokrenuti sinergiju među ljudima koja je potrebna da bi gradili solidarno društvo u kojem brinemo jedni o drugima. Takva vizija može povratiti vjeru i povjerenje da je drugačija budućnost moguća i da smo mi kreatori te budućnost.

Iako važna, vizija nije dovoljna! Bez konkretnog otjelotvorenja vizija će ostati samo mrtvo slovo na papiru i prazna riječ! Zato snažnu i vjerodostojnu viziju mora pratiti nepodmitljivost i potpuna posvećenost opštem interesu. Političko liderstvo bez ove dvije karakteristike će samo dodatno produbiti već postojeći prezir i nepovjerenje prema političkoj i ekonomskoj eliti i svima onima koji služe njenim interesima. Takvo političko liderstvo znači nemilosrdnu borbu protiv svakog oblika koruptivnog ponašanja, posebno «velikih riba», kartela, političkog zapošljavanja, nepotizma, kronizma, koruptivnih praksi u javnim nabavkama, utaje poreza, nekažnjenog kršenja zakona itd. Nadalje, takvo političko liderstvo provodi javne politike koje imaju za cilj samo i jedino opšte dobro. Nikada lični interes ne može biti ispred opšteg interesa. Takve politike stvaraju blagostanje ljudima i među ljudima a potvrda o tome mora stići iz svakodnevnice ljudi. Inače, sve ostaje neplodno i beskorisno velikoj većini.

Imati viziju, biti nepodmitljiv i raditi za opšte dobro mora pratiti znanje, kreativno i inovativno promišljanje. Kreativni i inovativni ljudi i društva mogu naći izlaz iz najtežih mogućih situacija i izboriti najteže bitke. Zapravo granice u iznalaženju rješenja za probleme ne postoje za kreativne znalce. Za njih su znanje i kreativnost zvijezda vodilja i u politici i zato se prednost mora dati ljudima koji imaju ovakve kvalitete kako bi našli izlaz iz naizgled bezizlazne situacije.

Stvari kakve su sada ne moraju nužno ostati takve. Potrebno ih je dovesti u pitanje. Ponovno i kritičko promišljanje praćeno kreativnim i inovativnim rješenjima je put. Npr. surovi kapitalizam kod nas može zamijeniti vizija o ekonomskom sistemu koji je socijalni i održivi. To znači sistem u kojem se ekonomske aktivnosti bilo one profitne ili neprofitne nikada ne idu na štetu ljudskih bića i njihovog blagostanja. Sistem koji nije destruktivan prema prirodi, i biljkama i životinjama, te ekosistema neophodnim za zdrav čovjekov život. Sistem koji ne zagađuje zrak, vodu i zemlju. Takav ekonomski sistem nema radna mjesta koja stvaraju otuđenosti ljudi od svog rada, sebe samog i od drugih ljudi. Sve ovo važi i za sve druge javne sisteme čija svrha mora biti isključivo dobrobit i blagostanje čovjeka i ljudske zajednice.

Možemo li zamisliti nezamislivo? Možemo li umjesto zemlje migracija postati zemlja mogućnosti?

Do nas je.


[1] Izvor: www.prosperity.com

 

VEZANI ČLANCI

FACEBOOK